PUT SVJETLA

PUT SVJETLA

prema Šaško, I.: Put svjetla, GK, Zagreb 2004.


UVOD

P: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
O: Amen.
P: Gospodaru života…
O: …svojim svjetlom obasjaj naš hod.


Pomolimo se:


PJESMA:

1. Nakon križa i strahote,
dolazimo do ljepote
darovane milosti

2. Korak hita, radost guši
vijest što svima je u duši
koj` u Krista vjeruju.


PRVA POSTAJA: Isus uskrsnu od mrtvih

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.


P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

3. Osvit zore, kamen skinut.
Glas iz tame k nebu vinut:
"Kako reče, uskrsnu!"

4. Ne bojte se, pred vama je!
Živ se živim opet daje
u otajstvu susreta.


DRUGA POSTAJA: Isusovi učenici dolaze na prazan grob

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.



P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

5. Petar, Ivan srcem slute
uskrsnuća nove pute
zajedništva vjernika.

6. Uđu u grob, povjeruju
nadvladavši sumnju svoju.
Praznina ih ispunja.


TREĆA POSTAJA: Uskrsnuli Isus ukazuje se Mariji Magdaleni

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.




P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

7. Oko groba nije tama,
Marija je s Kristom sama.
Glas mu sluša premili.

8. Gdje samnoća tugom biva
i gdje križ nam život skriva,
među svoje dolazi.


ČETVRTA POSTAJA: Uskrsnuli Isus s učenicima putuje u Emaus

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.


P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

9. Sve su nade pokopane.
Stranac uz bok njihov stane;
sporost srca nestaje.

10. Korak novi, snaga nova
rađa se iz Pisma, slova
dok ih Duh oživljuje.


PETA POSTAJA: Uskrsnuli Isus objavljuje se u lomljenju kruha

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.


P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

11. Htjede dalje. "Nek ostane;
nek ublaži bolne rane;
tamu skine s očiju."

12. Isti kruh i iste ruke
lome kruh ko prije Muke.
Učitelja spoznaju.


ŠESTA POSTAJA: Uskrsnuli Isus ukazuje se učenicima

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.


P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

13. Razgovor ih natrag vraća.
Još su svoji, još su braća,
mira tražeć dušama.

14. "Mir vam dajem! Noge, ruke,
evo znaka moje Muke
u sve vijeke vijekova."


SEDMA POSTAJA: Uskrsnuli Isus daje vlast otpuštanja grijeha

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.


P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

15. Opet vrata otvorena
za sva srca dotad snena
budeć dahom oprosta.

16. "Otac posla mene k vama.
Radost nikad nije sama;
zato šaljem svijetu vas."


OSMA POSTAJA: Uskrsnuli Isus utvrđuje vjeru Tome apostola

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.


P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

17. Ljubav koja sumnju stvori
pogled traži i ne zbori
slušajući riječi poj.

18. Toma vjerom rane dira,
dušom vidi bez nemira:
"Gospod moj i Bog si moj!"


DEVETA POSTAJA: Uskrsnuli Isus susreće svoje učenike na Tiberijadskom jezeru

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.


P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

19. Ribari su ko i prije
dok Isusa bilo nije
pokraj mreže životne.

20. Mreža im se razdirala,
srca im se rasparala,
zbog blizine Isusa.


DESETA POSTAJA: Uskrsnuli Isus apostolu Petru daje vodstvo u ljubavi

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.


P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

21. "Ljubiš li me Petre više?"
Žalost još u njemu diše
što je rodi izdaja.

22. "Sve ti znadeš" – krhkost Stijene,
ljudsku slabost, ćud i mijene.
Zato budi potpora.


JEDANAESTA POSTAJA: Uskrsnuli Isus učenicima povjerava sveopće poslanje

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.


P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

23. Galileja im na dlanu.
Nebo, zemlja u Riječ stanu:
"Ja sam s vama dovijeka."

24. Krstite sve puke svijeta
u imenu Trojstva Sveta
za preporod čovjeka.


DVANAESTA POSTAJA: Uskrsnuli Isus uzlazi na nebo

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.

"Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima." (Dj 1,9)


P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

25. "Za sve dane koji prijete
snagu Duha primit ćete,
vi, svjedoci vječnosti."

26. U nebesa bi uznesen.
U otajstvo nam odnesen,
ponovno on dolazi.


TRINAESTA POSTAJA: Apostoli s Marijom čekaju silazak Duha Svetoga

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.


P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

27. Kalvarija opet pusta,
a svi vjerni svoja usta
daju žarkoj molitvi.

28. Okupljeni, duše jedne
s Marijom sad za sve bijedne
mole pomoć milosti.


ČETRNAESTA POSTAJA: Uskrsnuli Isus učenicima šalje obećana Duha

P: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O: Jer si nam svojim uskrsnućem darovao život.


P: Učini nas svjedocima tvoga uskrsnuća.
O: I vodi nas putem novosti života.

PJESMA:

29. Silan vjetar, oganj s neba
staro ništi, čudo treba
razdijeljenih jezika.

30. Govor Crkve ljude spaja;
zajedništvu nema kraja
gdje Duh prati čovjeka.


IDITE I NOSITE SVJELO KRISTA USKRSNULOGA
BRAĆI I SESTRAMA KOJE ĆETE SUSRETATI.

Pomolimo se:


KRALJICE NEBA

Kraljice neba raduj se, aleluja.
Jer koga si dostojna bila nositi, aleluja.
Uskrsnu kako je rekao, aleluja.
Moli Boga za nas, aleluja.

Veseli se i raduj, Djevice Marijo, aleluja!
Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu, aleluja!

Pomolimo se:

Bože, koji si se udostojao razveseliti svijet uskrsnućem svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, daj, molimo te, da po njegovoj majci, Djevici Mariji, postignemo radosti vječnoga života. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.

POSTAJE USKRSNUĆA – PUT SVJETLA

UVOD (za voditelja)

Na početku pobožnosti sudionici se pozivaju na sabranost u tišini. Tišina mora biti opipljiva. Ambijent mora biti potpuno zamračen. Samo se na prvoj postaji upali svjetlo – najbolje svijeća ili slično (baklja). To će se ponavljati pri svakoj sljedećoj postaji. Svijeće na postajama drži po jedan sudionik susreta.

AKO JE MOGUĆE: Glavna bi vrata crkve trebala biti zaključana i to tako da svi znaju a ključ bi trebao biti pohranjen na posljednjoj postaji. Po završetku puta svjetla crkva će se naočigled svima otključati, a vrata širom otvoriti.

Između postaja svira instrumentalna glazba oko dvije minute. Oni koji nose uskrsnu svijeću od postaje do postaje ne kreću odmah na slijedeću postaju, nego nakon približno jedne minute.

Voditelj ukratko uvede zajednicu u ovu pobožnost.

ZNAK KRIŽA: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

VODITELJ:
Vratimo se svi zajedno u mislima u noć Velike subote. Oni koji su se usudili biti Isusovi učenici sada su bili usamljeni, prestrašeni, razočarani, izmučeni sumnjama. Isus je mrtav. Sve je završeno? Ne. Nešto će se dogoditi ove noći. Kao Isusovi učenici i pokušat ćemo večeras ponovno proživljavati, korak po korak, velike događaje iz onih čudesnih dana. Proživljavati ne znači praviti se i glumiti. To znači biti dionik onih događaja u sadašnjem trenutku, u svojoj svakodnevnici.
Proći ćemo četrnaest postaja, ne križnog puta, već Puta Svjetla, uz pomoć tekstova Svetog Pisma i molitve. Na svakoj ćemo postaji zapaliti novo svjetlo, znak nove nade.
Glavna ćemo vrata crkve u kojoj se nalazimo zaključati. Ovakva "zaključanost" slika je nesigurnosti učenika nakon Isusove smrti. Slika je to i naše nesigurnost u svakodnevnom vjerničkom životu.

Dalje tri čitača naizmjence!

1. postaja:

ZORA

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 28,1-6a.8)

Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče”. One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima.

Moćnici ove zemlje vjerovali su da su, zapečativši grob kamenom, zapečatili i sudbinu Isusa iz Nazareta. Bio je to naprotiv samo početak. Boga se ne može zaustaviti, kao što se ni svitanje ne može zaustaviti. Ne može se zatvoriti u grob tvorac života. Život je zauvijek rastrgao tamu smrti. “Ne bojte se!” kaže anđeo. Više se nikada nećemo bojati. Ovo što je započelo nije samo jedan novi dan: to je svitanje novog svjetla. I mi se nikada više nećemo bojati. Nikada više.

Gospodine, pobijedio si tamu smrti i grijeha.
Mi smo svjedoci novog svitanja.
Gospodine, žalost je pokopana. Procvjetat će radost.
Mi smo svjedoci novog svitanja.
Gospodine, započeo si slavljenje života.
Mi smo svjedoci novoga svitanja.

2. postaja:

PROLAZ

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 20,3-8)

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.

U grobu kao da se dogodila eksplozija. Isusa nema, grob je prazan. Grob nije više mjesto smrti: pretvorio se u otvorena vrata. Nije više mjesto gdje se zatvara: postao je prolaz u dubini vremena i povijesti. I kod apostola se dogodila eksplozija koja je raznijela u komadiće sve što im je priječilo da razumiju da je Isus uistinu Bog koji je došao živjeti i umrijeti kao čovjek. Sigurni su, dokaz je pred njihovim očima, nema potrebe tražiti među mrtvima onoga koji je živ. On je raskinuo okove groba kao što se raskidaju pregrade u ćelijama. Je li moguće pronaći zatvorenog u grobu onoga koji je jači od smrti?

Gospodine, otvorio si novi put u povijesti čovječanstva.
Postoji prolaz koji vodi u svjetlo.
Gospodine, ne možemo više opravdavati bijedu, nasilje i iskorištavanje.
Postoji prolaz koji vodi u svjetlo.
Gospodine, ne možemo više uludo trošiti svoje talente, rasipati ih i uništavati.
Postoji prolaz koji vodi u svjetlo.

3. postaja

IME

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 20,11-16)

Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda kako dva anđela u bjelini sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: “Ženo, što plačeš?” Odgovori im: “Uzeše Gospodina moga, i ne znam gdje ga staviše.” Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: “Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Ona, misleći da je to vrtlar, reče mu: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio, i ja ću ga uzeti.” Kaže joj Isus: “Marijo?” Ona se okrene pa će mu hebrejski : “Rabbuni!” - što znači: “Učitelju!”

Marija Magdalena posvetila je Isusu svoj život: bila mu je blizu za vrijeme propovijedanja i za vrijeme muke. Nastavlja ga tražiti, ne predaje se. Gleda prazan grob, ugledala je čak i Isusa, ali ne dopire do vjere: kao da je imala koprenu na očima i na srcu. Ali Isus je zove po imenu: “Marija!” I tada je progledala i razumjela. Isus zove po imenu. Traži i nalazi svoje, jednog po jednog. Na krštenju smo dobili ime, “svoje” ime. I prvi koji ga je izgovorio bio je Bog. On, koji nas je želio, nastavlja nas zvati po imenu da bismo i mi kao Marija Magdalena, postali apostoli koji razglašuju i navještaju drugima ono što su vidjeli i čuli.

Gospodine, kažu nam: čemu služi misa? Bolje je zabavljati se.
Ti si me pozvao po imenu, Gospodine.
Gospodine, kažu nam: čemu služi molitva? Namijenjena je i rezervirana slabićima.
Ti si me pozvao po imenu, Gospodine.
Gospodine, ti si izabrao svakog od nas, isto kao kad se izabire prijatelj.
Ti si me pozvao po imenu, Gospodine.

4. postaja

PUT

Iz Evanđelja po Luki (Lk 24,13-19.25-27)

Onog istog dana - prvog u sedmici - dvojica Isusovih učenika putovala u selo, koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga, bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: “Što to putem pretresate među sobom?” Oni se, snuždeni, zaustaviše, te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu, te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?” A on će: “Što to?” Odgovoriše mu: “Pa ono s Isusom Nazarećaninom…” A on će im: “O bezumni i srca spora da vjerujete što su god proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?” Počevši tada od Mojsija i svih proroka protumači im što u svim Pismima ima o njemu.

Postoji put koji vodi od Jeruzalema do Emausa. Tim putem hodaju dva čovjeka duboko razočarana. Isus, onaj u koga su položili svoje nade, bio je razapet kao rob. Ne dotiče ih čak ni sumnja da bi Isus mogao uskrsnuti, zato što ne vjeruju više. Ovaj je put kao put po kojem čovjek danas hoda. Put na kojem muškarci i žene trče da nagomilaju što više mogu, zatvoreni u vlastitoj iluziji. Na tom putu zajedno s ljudima hoda jedan stranac. Jedna diskretna prisutnost koja želi protumačiti tajnu života. Hoće li ga znati prepoznati ljudi današnjice?

Gospodine, rasvijetli one koji ne vjeruju: Ti si Svjetlo.
Hodaj sa mnom na putu života, Gospodine.
Gospodine, utješi one koji trpe: Ti si Mir.
Hodaj sa mnom na putu života, Gospodine.
Gospodine, susretni one koji se ne nadaju više: Ti si Snaga.
Hodaj sa mnom na putu života, Gospodine.

5. postaja

KRUH

Iz Evanđelja po Luki (Lk 24,28-33)

Uto se približe selu kamo iđahu, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: “Ostani s nama, jer zamalo će večer, i dan je na izmaku!” I uđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, blagoslovi Boga, pa razlomi te im davaše. Uto im se otvoriše oči, te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Tada rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?” U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše sakupljenu Jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.

Kako se može prepoznati Isusa? Tako je nečujna i krhka njegova prisutnost.
Ali ostavio nam je znakove. Znak Riječi: kada Isus govori, dvojica učenika osjećaju neku vatru koja gori u njima. Znak Kruha: kada ga Isus blagoslivlja i lomi, dvojica učenika ga prepoznaju. Riječ Božja i Euharistija naši su putokazi na putu. Ne možemo se izgubiti ako ih slijedimo.

Gospodine, euharistija je tajna susreta s Tobom i s braćom ljudima.
Tvoj me kruh hrani, Gospodine.
Gospodine, euharistija je tajna života koji si nam darovao.
Tvoj me kruh hrani, Gospodine.
Gospodine, euharistija je tajna spomena koji ne umire.
Tvoj me kruh hrani, Gospodine.

6. postaja

RUKE

Iz Evanđelja po Luki (Lk 24,36-43.45-48)

Dok su oni (dva učenika iz Emausa) o tom razgovarali (Jedanaestorici i ostalim učenicima), stane Isus posred njih i reče im: “Mir vam!” Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: “Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam to! Opipajte me i vidite, jer duh tijela ni kostiju nema, kao što vidite ja ih imam.”
Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok ono od radosti još ne vjerovahu nego se čudom čuđahu, on im reče: “Imate li ovdje što za jelo?” Oni mu pružiše komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: “Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i, treći dan, ustati od mrtvih, i u njegovo će se Ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima, počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tome svjedoci.”

Apostoli su zatvorili vrata zasunom. Bojali su se da ih ne uhite. Ne vjeruju pričanju žena. Iznenada, kada su se najmanje nadali i očekivali, evo prisutnog Isusa među njima. Je li to iluzija? Isus je raširio ruke i svojim su očima vidjeli rane od čavala. Dodiruju ga svojim rukama i svojim ušima čuju glas koji kaže: “Mir vama”. U njima, sada, kao da se rastrgnula koprena i ispunila ih je radost slična bujici koja probija branu. On je! Sigurni su: Isus je izašao iz groba. Održao je svoje obećanje. Vratio se iz kraja smrti i živ je. To nije iluzija, nego realnost. Sada su ovi ljudi spremni dati život da bi posvjedočili ono što su vidjeli, čuli i dotaknuli.

Gospodine, samo Ti si put koji vodi u vječnost.
Vjerujem, Gospodine.
Gospodine, samo Ti si istina koja daje smisao svemu.
Vjerujem, Gospodine.
Gospodine, samo Ti si ispunjen i radostan život.
Vjerujem, Gospodine.

7. postaja

DAH

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 20,19-23)

I uvečer tog istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.”To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”

Isus se približi učenicima još punim straha i dahnu u svakog od njih. Bio je to dah života, kao dašak osvježenja, kao novi zrak koji puše u njih. Kao da je Isus rekao: “Dajem vam svoj dah života, Duha Svetoga. To je dah Božjeg života. On će vas povesti na putove svijeta da pronesete Radosnu vijest”. I prva Radosna vijest je ova: učenici će biti nositelji Božjeg oproštenja. Isusovi prijatelji ne mogu živjeti u strahu: moraju ići dalje. Isusov duh ih vodi, kao jedrenjak prema otvorenom moru.

Gospodine, da nas oslobodiš iz zatvora egoizma.
Ti me pokreni naprijed, Gospodine.
Gospodine, da oslobodiš naše sputane sposobnosti.
Ti me pokreni naprijed, Gospodine.
Gospodine, da govorimo s odvažnošću Radosnu vijest koja dolazi od Tebe.
Ti me pokreni naprijed, Gospodine.

8. postaja

SUMNJA

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 20,24-29)

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!! On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovima rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.”
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!” Zatim će Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”

Kad su im prijatelji rekli da su vidjeli živog Isusa, Toma ironično mašući glavom reče: “Ja ga želim vidjeti i dotaknuti, prije nego ću povjerovati da je živ”. Nemoguće! Sve su to priče! Gdje su dokazi? Da bi se vjerovalo, treba dosegnuti i dotaknuti rukom ono što se vidi. Koliki i danas ovako ponavljaju. Toma je povjerovao kada mu je Isus govorio. Nisu bile ruke, nego razum i srce otvoreni Isusovim riječima, koje su mu pridigle vjeru. Ne može se vidjeti sunce ako se tvrdoglavo drže zatvorene rolete. Na nama je da pomognemo našim prijateljima da otvore razum kako bi i do njih doprijelo svjetlo vjere.

Gospodine, nema dokumenata i dokaza koji daju vjeru.
Neka ti moj razum i moje srce budu otvoreni, Gospodine.
Gospodine, često smo u susretu s Tobom sumnjičavi i kolebljivi.
Neka ti moj razum i moje srce budu otvoreni, Gospodine.
Gospodine, znam da je nemoguće je vjerovati bez iskrenog traženja.
Neka ti moj razum i moje srce budu otvoreni, Gospodine.

9. postaja

MREŽA

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 21,1-6.9-13)

Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: “Idem ribariti.” Rekoše: “Idemo i mi s tobom:” Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: “Dječice, imate li što uz prismok?” Odgovoriše mu: “Nemamo.” A on ime reče: “Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete:” Baciše oni i više je ne mogaše izvući od mnoštva ribe.
Kad izađu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: “Donesite riba što ih sada uloviste.” Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraju mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: “Hajde, doručkujte!” I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: “Tko si ti?” Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.

Isusovi prijatelji vratili su se napornom ribarskom poslu. Radili su cijele noći, ali ipak je ujutro mreža bila prazna. Sav njihov trud, napor i pokušaji nisu služili ničemu. Ali bila je dovoljna prisutnost i riječ Isusova da se promijeni sve i da se njihov napor preokrene u čudo. Trud, napor i pokušaji prate naš život svakoga dana. Jedni se trude, naprežu i pokušavaju uspijeti, drugi zgrću novac, neki opet rade jer je tako propisano i obavezno. Samo Isus može preobraziti ljudski trud i napor u čudo. Jedno pitanje ostaje zauvijek u srcu čovječanstva: “Što koristi čovjeku da sav svijet zadobije, a samoga sebe izgubi?”

Gospodine, samo Ti daješ smisao ljudskom naporu.
S Tobom ću graditi novi svijet.
Gospodine, pomozi onima koji djeluju u ljubavi i pravdi.
S Tobom ću graditi novi svijet.
Gospodine, blagoslovi sve koji rade za naš kruh svagdanji.
S Tobom ću graditi novi svijet.

10. postaja

STIJENA

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 21,15-19)

Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: “Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?” Odgovori mu: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim.” Kaže mu: “Pasi jaganjce moje!” Upita ga po drugi put: “Šimune Ivanov, ljubiš li me?” Odgovori mu: “Da, Gospodine , ti znaš da te volim”! Kaže mu: “Pasi ovce moje!” Upita ga treći put: “Šimune Ivanov, voliš li me?” pa mu odgovori : “Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.” Kaže mu Isus: Pasi ovce moje!” “Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.” A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga.

Šimun je imao ribarsko lice potamnjelo od sunca, žuljevite ruke, čvrst stav. Stav čovjeka koji se ne boji ničega. Jednoga dana pogledao ga je Isus, onako kako samo On pogledati znade, očima koje su prodirale do dubine duše. Te oči Petar nikada neće zaboraviti. Njegov se život zauvijek povezao s Isusom iz Nazareta. “Šimune”, reče jednog dana Isus, “zvat ćeš se Petar Stijena, i na tebi, kao na stijeni, sagradit ću Crkvu svoju. I vrata paklena neće je nadvladati”. A drugom zgodom: “A ti ohrabri svoju braću”. Sada, prije nego vidljivo napusti zemlju, Isus zna da ostavlja svoju Crkvu, svoje malo stado, u dobrim rukama: u čvrstim rukama Šimunovim, prozvanog Stijena.

Gospodine, hvala Ti za ljude koje si Ti prozvao apostolima, a mi ih zovemo biskupima.
Povjerio si nas čvrstoj Stijeni.
Gospodine, hvala Ti za Šimuna kojeg si prozvao Petrom - Stijenom, a mi ga zovemo Papa.
Povjerio si nas čvrstoj Stijeni.
Gospodine, hvala Ti, što si nas pozvao u svoju Crkvu.
Povjerio si nas čvrstoj Stijeni.

11. postaja

BRDO

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 28, 16-20)

Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kao im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!”
“I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta.”

Isus je na jednom galilejskom brdu najavio svojim prijateljima posljednji rastanak. Isus želi da njegovi učenici dobro razumiju važnost trenutka. Ovo brdo je kao brdo Sinaj, gdje se Bog susretao s prorocima. Sada Isus šalje proroke novoga svijeta: “Idite, dakle i poučite sve narode.” Nekima su zadrhtala koljena. Ali, Isus još doda: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Nitko više neće zaustaviti ove ljude, ni smrt. Još uvijek hodaju, jer su drugi nastavili njihov put stoljeće za stoljećem. I Isus hoda s njima. Sve do svršetka svijeta.

Gospodine, učini nas oruđem svoje riječi, glasnicima svoje dobrote.
Učini da postanem svjestan svojega poslanja.
Gospodine, daruj nam vjeru da se usudimo posegnuti za nemogućim.
Učini da postanem svjestan svojega poslanja.
Gospodine, daruj nam ljubav u onom što radimo i poniznost da djelujemo u Tvoje ime.
Učini da postanem svjestan svojega poslanja.

12. postaja

NEBO

Iz Djela apostolskih (Dj 1,6-11)

Nato ga sabrani upitaše: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?” On im odgovori: “Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.”
Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: “Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.”

Isusovi prijatelji stajali su na brdu zagledani u nebo gdje im je Isus iščeznuo pred očima, stisnuta srca od beskrajne tuge posljednjeg pozdrava. Anđeli ih potiču da odmah započnu svoju misiju na zemlji. Sada je red na njima. Vrijeme Crkve, naše vrijeme je započelo. Ali oni neće biti ljudi kao svi drugi: hodat će uvijek rubom raja, noseći u sebi nostalgiju za nebom. Pridonijet će rađanju neba na zemlji i u srcima onih koji ih budu slušali.

Gospodine, samo slušajući Tvoju Riječ, veći smo od grijeha koji bi se želio nastaniti u nama.
Želim se uzdići k tebi, Gospodine.
Gospodine, samo slušajući Tvoju Riječ, pobjeđujemo srdžbu i podjele.
Želim se uzdići k tebi, Gospodine.
Gospodine, slušajući Tvoju Riječ, osjetimo želju djelovati kao Ti.
Želim se uzdići k tebi, Gospodine.

13. postaja

MAJKA

Iz Djela apostolskih (Dj 1,12-14)

Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev - svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.

Postoji jedna skromna prisutnost u Isusovu životu, skromna, ali trajna: to je prisutnost Marije, njegove majke. Ljubila ga je i bdjela nad njim kada je bio mali; slijedila ga je u njegovu hodočasničkom životu. Bila je u Kani, kada je Isus učinio prvo čudo; bila je pod križem. U svim velikim trenucima Isusova života Marija je bila prisutna, prvi svjedok ostvarivanja i ispunjenja obećanja Božjih. Isus joj povjerava svoje prijatelje kao sinove. Tako Marija nastavlja biti majkom. Nastavlja bdjeti nad Isusovim prijateljima, zauvijek.

Gospodine, dao si nam svoju Majku za pomoć, kako bi se u nama nastanila tvoja riječ.
Tebi sam povjeren, Marijo.
Gospodine, s tvojom Majkom želimo otkrivati divote koje Bog izvodi u nama i u svemiru.
Tebi sam povjeren, Marijo.
Gospodine, daj da te kao Marija nosim u svom srcu ljubeći te.
Tebi sam povjeren, Marijo.

14. postaja

VATRA

Iz Djela apostolskih (Dj 2,1-6)

Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi koji su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom.

Teško je pobijediti strah. A ipak su u jutro pedesetoga dana stanovnici Jeruzalema raskolačili oči. Isusovi prijatelji, koji su se donedavno skrivali, prolaze cestama grada, obraćaju se prolaznicima na sav glas, kao da im žele priopćiti neku važnu vijest.
U njima je sada nova snaga. Kao plamen koji razgoni stravu noći, kao žerava koja omekšava željezo, kao vatra koja miluje toplinom hladno tijelo, kao munja koja osvjetljava put, Duh Gospodnji je došao i ostavio svoj trag. Sve postaje jasno. Njihovo poslanje je razasuti po cijeloj zemlji ljubav koju je Isus došao posijati. Kao da se u njima zapalila nova vatra, čiju toplinu nisu nikada prije osjetili: usplamtjeli su Božjom vatrom.

Gospodine, kada su nam ruke zatvorene i srce bezosjećajno.
Dođi, Duše Presveti.
Gospodine, kada sve izgleda ugušeno navikama i dosadom.
Dođi, Duše Presveti.
Gospodine, kada nam prijete strah i malodušnost.
Dođi, Duše Presveti.

ZAKLJUČAK

Za vrijeme posljednje pjesme, neki od prisutnih otvaraju širom vrata crkve. Tada se pale sva moguća svjetla.

AKO JE MOGUĆE: Svi se sakupljaju oko krstionice. Voditelj ima pred sobom posudu s blagoslovljenom vodom.
U nekim dijelovima svijeta postoje veoma lijepi običaji. Na uskrsno jutro, žene uzimaju iz crkve malo novoblagoslovljene vode i nose je svojim kućama. Tom vodom dodirnu oči svojoj djeci kad se probude. Tko želi može sada ponoviti ovu gestu: da se prisjetimo svoga krštenja, da označimo da su i naše oči otvorene svjetlu vjere, da znaju gledati Božje divote i razlučiti među mnogim ljudskim putovima onaj koji vodi u vječnost. Jer, sada smo ljudi koji vide nevidljivo.