Stvoreni za nebo

Katolički forum koji okuplja katoličke vjernike u duhu dijaloga i Kristove ljubavi


    SVJEDOČIM ISTINU U LJUBAVI GOSPINOJ

    Share

    Karlo_topnik

    Broj postova : 326
    Join date : 24.06.2009

    SVJEDOČIM ISTINU U LJUBAVI GOSPINOJ

    Postaj by Karlo_topnik on sri lip 24, 2009 10:17 pm

    E LIJEPI MOJI KUD BI VI BEZ MENE ,
    ,

    VELITE IMA VAS DVOJE , OPROSTITE I ON JE S VAMA PA OND A I JA SAM ČETVRTI ,
    EVO JA SE VRETIO IZ MEĐUGORJA ,
    , KAKO DA VELIM BILO JE LIJEPO SNAŽNO MOKRO , POKISLO I PONOVNO BIH IŠAO , ,VODIO SAM OCA ,KOJI JE IŠAO PRVI PUT , I BIO JE I JOŠ UVIJEK JE ODUŠEVLJEN I DIRNUT , ,
    NIJE SE NADAO DA BUDE IŠAO , NIJE MISLIO DA ČE ON JEDNOM IĆI U MEĐUGORJE ,
    ODLUKA JE BILA U NEDJELJU ODJEDNOM KOD OCA NA KAVI , ,,, PRIČALI SMO NEŠTO NEVEZANO ZA CRKVU I ODJEDNOM SAM PREDLOŽIO DA IDEMO U MEĐUGORJE, ZBUNIO SE , I REKAO , USSTVARI POSTAVLJAO JE PITANJA KAO MALO DIJETE , , MAMA JE DALA PODRŠKU I I POČELO JUE SPREMANJE ,, ZA MANJE OD 12 H BILI SMO NA PUTU , , ODVETAO SAM GA DIREKTNO DO PODBRDA ,MJESTA UKAZANJA ,
    JA SAM ISKRENO SUMNJAO ,DA ČE ON MOČI OTIČ GOR I TO SA ŠTAKOM , ALI KOD PLAVOG KRIŽA SMO BILI I POMOLOLI SE , I KKORAK PO KORAK DIREKT DO GOSPE ,, A MOJ BOŽE ŠTO JE LIJEVALO , NEKA REKAO SAM OCU DOBRA POKORA DI SE ON SLOŽIO SA MNOM ,
    JOŠ SAM GA UPOZORAVAO ,PAZI KAM STAJEŠ , PAZI OVO PAZI ONO HAHAHA ,A ON MENI VELI KUD TI TUD I JA , I LIJEPO MOJ OTAC DOŠAO GOSPI POMOLIO SE POKLONIO SE , SRETAN JE BIOP I JOŠ MU NIJE JASNO, A VELI KAO DA JE VEČ BIO TAMO TAKO SEOSJEČAO , ,,
    A PO SILASKU DOLE BILO JE ZA MENE JAKO JAKOP ,HAHAHA , GOSPA ME ČUVALA JOJ ŠTO SAM SRETAN , TAMO KOD DRUGE POSTAJE JA SAM POLETIO HAHAHA DA LETIO SAM , STAO SAM NA SKLISKI BUSEN ZEMLJE I OD DESNE STRANE OD OCA KOJI JE BIO UDALJEN 2 METRA OD MENE , JA POLETIO NA TRI ČETRI METRA NJEMU S LIJEVE STRANE I RAVNO NA LEĐA , , ,,, NASTAO JE TAJAC I UZDAH SA KRIKOM JAPANACA I KOREJACA POLJAKA ,I DRUGIH AMERA , SAMO SU ZASTALI I ŠOK , JA SA LIJEPO SPUSTIO MEKANO NA ,,LEĐA MA NISAM UOPČE PAO DA JESAM ALI NISAM KAO NA NAJNJEŽNIJI JASTUK , , ,MA KOJI JE TO OSDSJEČAJ , BOŽE HVALA TI MAJKA ME ČUVALA , JAKO SAM UZBUĐEN , MA NISAM NI ZAPRLJAO KOŠULJU KOJA JE BILA MOKRA NITI HLAČE , A VODA U PLASTIŠNOJ FLAŠI JANA ODLETJELA NA JEDNU A KIŠOBRAN NA DRUIGU STRANU A MENI NIŠTA SAMO MEKANO , JOŠ NISAM I NEČU NIKAD ZABORAVITI TAJ OSJEČAJ , ..
    VJERUJTE MI ZNAM ŠTO ZNAČI PASTI NA LEĐA JER IMAM JAKO GORKIH ISKUSTAVA SA TIME A MENI NIŠTA I TO JOŠ SAM VESELKO SKOČIO KO ČIGRA JA OD 120 KILA I NASMIJAO SE KO MALO DIJETE , TO JE BILO JAKO JKO VELIKO I NEOPISIVO , A MOJI MALI JAPANCI KOREJCI AMERI POLJACI MAĐARI I DRUGI , JEDNOSTAVNO PAF ,,HAHAHA SRETAN SAM JAKO JAKO SRETAN .,, NEMAM RIJEČI SAD MI NAILAZI PUMO TOGA , HVALA TI MAJKO HVALA BOŽE HVALA ISUSE ,
    LIJEP POZDRAV VAMA U MIRU S LJUBAVLJU MALOGA ISUSA ,, MIROM VAS NAŠAO S MIROM VAS VOLIM I U MIRU VAS LJUBIM JA
    TOP HAHAHAH (KARLO )HAHAHA

    Sanja

    Broj postova : 2193
    Join date : 18.06.2009

    Hvala ti prijetelju

    Postaj by Sanja on čet lip 25, 2009 9:16 pm

    Hvala ti dragi prijatelju na ovom opisu tvoga hodočašća. Svaka priča iz Međugorja je posebna i zanimljiva i uvijek ih sa radošću čitam. Evo u nasatvku sam vam prenijela svoj opis kad sam bila na prošlom festivalu Mladih u kolovozu 2009, napisano za list Glas mira, koji je nažalost prestao izlazit. (Nadam se ne zbog mog lošeg pisanja srami se

    Što reči prijateljima ……
    Svatko tko doživi sveto tlo Međugorja vraća se ponovo pa tako i ja, nekoliko puta do sada.
    Uvijek razmišljam pri povratku što reći drugima, svojim prijateljima, uglavnom nevjernicima ili onima koji nisu nikada pošli na hodočašće u Međugorje.
    Moji prijatelji koji ne vjeruju, koji ne priznaju čuda, koji misle sve ono najružnije o Međugorju ponekad me napadnu sa tim svojim uvjerenjima a ja im kažem:
    "Kako možeš pričati o mjestu u kojem nisi bio i uopće o nečemu što nisi doživjela/o?", na što uglavnom zašute.
    Nekima kojima donesem poklončić kažem:
    "Gospa te pozdravlja i ovo ti šalje", na što se obično nasmiju i zahvale.
    Nekima pričam kako je svaki moj odlazak tamo novo iskustvo, doživljaj koji te vuče ponovo natrag.
    Moliti se možemo bilo gdje, u svojoj crkvi, gradu, zemlji no biti u Međugorju to je korak bliže Raju.
    Divim se tom zajedničkom duhu, miru i radosti..
    Tamo sam prvi puta u životu pružila Mir crnom čovjeku iza sebe u crkvi, klečala i molila sa svima narodima na svim jezicima svijeta, plakala i radovala se istovremeno i to je to na što nas naša ljubljena Gospa poziva.
    Iako neki oko mene traže "neki znak" na zemlji u oblacima ja mislim da je cijelo Međugorje znak svijetu i molba da se predaju i molitvi srcem.
    Ja jedino znam da ću se prije sljedećeg odlaska ispovijedati u svome gradu kako bih više vremena provela klečući u slavnoj crkvi Sv.Jakova.
    I zaista kažem vam prijatelji, braćo i sestrice dobro razmislite što ćete reći prijateljima kad se vratite iz Međugorja iz svete zemlje Hercegovine kako bi svojim riječima spasili još koju dobru dušu.
    Neka nas čuva Gospa
    zBogom


    _________________


    http://www.radujtesenarodi.blogspot.com/

    Sanja

    Broj postova : 2193
    Join date : 18.06.2009

    Re: SVJEDOČIM ISTINU U LJUBAVI GOSPINOJ

    Postaj by Sanja on sri ruj 02, 2009 9:58 am




    Svatko tko doživi sveto tlo Međugorja vraća se ponovo pa tako i ja, nekoliko puta do sada.Uvijek razmišljam pri povratku što reći drugima, svojim prijateljima, uglavnom nevjernicima ili onima koji nisu nikada pošli na hodočašće u Međugorje.
    Moji prijatelji koji ne vjeruju, koji ne priznaju čuda, koji misle sve ono najružnije o Međugorju ponekad me napadnu sa tim svojim uvjerenjima a ja im kažem:
    "Kako možeš pričati o mjestu u kojem nisi bio i uopće o nečemu što nisi doživjela/o?", na što uglavnom zašute.
    Nekima kojima donesem poklončić kažem:
    "Gospa te pozdravlja i ovo ti šalje", na što se obično nasmiju i zahvale.
    Nekima pričam kako je svaki moj odlazak tamo novo iskustvo, doživljaj koji te vuče ponovo natrag.
    Moliti se možemo bilo gdje, u svojoj crkvi, gradu, zemlji no biti u Međugorju to je korak bliže Raju.
    Divim se tom zajedničkom duhu, miru i radosti..
    Tamo sam prvi puta u životu pružila Mir crnome čovjeku iza sebe u crkvi, klečala i molila sa svima narodima na svim jezicima svijeta, plakala i radovala se istovremeno i to je to na što nas naša ljubljena Gospa poziva.
    Iako neki oko mene traže "neki znak" na zemlji u oblacima ja mislim da je cijelo Međugorje znak svijetu i molba da se predaju i molitvi srcem.
    Ja jedino znam da ću se prije sljedećeg odlaska ispovijedati u svome gradu kako bih više vremena provela klečući u slavnoj crkvi Sv.Jakova.
    I zaista kažem vam prijatelji, braćo i sestrice dobro razmislite što ćete reći prijateljima kad se vratite iz Međugorja, iz svete zemlje Hercegovine kako bi svojim riječima spasili još koju dobru dušu.
    Neka nas čuva Gospa
    zBogom

    Sanja pisano za Glas mira


    _________________


    http://www.radujtesenarodi.blogspot.com/

    belu

    Broj postova : 624
    Join date : 25.06.2009
    Age : 59
    Lokacija : Drniš Rođendan:01.prosinca Imendan:sv.Lucija-13.prosinac Do nebesa nek se ori naših grudi gromki glas.Neka jeknu rajski dvori nek nas čuje Isus spas.(Petar Perica)

    Svjedočim istinu o ljubavi Gospinoj

    Postaj by belu on ned ruj 20, 2009 9:54 pm

    HVALJEN ISUS I MARIJA.......... Dragi moji ....

    Sretna sam i zahvalna dragoj Gospi što mi omogućila ovaj posjet Međugorju.Čovjek kad treba ostvariti svoj naum,dolazi u velike kušnje i nedoumice. Kod mene ih je bilo dosta ali sve sam predala Bogu i Gospi,Isusu dragom na rješavanje i evo dođoh sa svetog mjesta puna duha, ljubavi ,mira i jednog novog iskustva.Draga Gospa svojim prisustvom takla nas je u srce svojom milošću priuštila nam je dokaz kako je jaka ,moćna i snažna molitva i vjera u Boga u Nju i Njenog sina u sve sveto na jednom mjestu . Samim dolaskom do mjesta Ukazanja oko Njenog kipa događala su se dva egzorcizma.To je nešto teško opisati . Koja snaga i moć Božanskoga tu da pobijedi zlo i vrati mir duši.Trganje ,mučenje tijela ,muški glas iz ženske osobe ,sama pobjeda molitve i drage Majčice nad zlim daje čovjeku nešto novo neko jako uvjerenje u moć i snagu ,jaku ljubav koju je nemoguće opisati.Samo mogu pozvati ljude da posjete brdo Ukazanja ,da se iskrenim zagovorom obrate dragoj Majčici ,da predaju svoje teškoće i na kraju svoju zahvalu za svako dobro koje imamo i dragom Bogu što imamo život i što možamo imati i uživati u svemu što je stvorio ,naravno ako to mi sami želimo.Nikad nije kasno ,dovoljno je samo poželjeti. Bogu hvala na svemu..


    _________________
    SVA JE SNAGA MOJA ,RADOST ,SIGURNOST,U POGLEDU TVOME ,DOBRI MOJ ISUSE........

    Sanja

    Broj postova : 2193
    Join date : 18.06.2009

    Re: SVJEDOČIM ISTINU U LJUBAVI GOSPINOJ

    Postaj by Sanja on čet svi 06, 2010 1:06 pm





    Jos jedna zanimljivost vezana uz Jima Caviezela: on i njegova supruga Kerri Browitt Caviezel ne mogu imati djece, no, posvojili su dvoje djece iz Kine,

    djecaka i djevojcicu, koji boluju od tumora na mozgu.



    James Patrick Caviezel, Jr. često zvan i Jim Caviezel




    Glavnom ulogom u filmu Mela Gibsona







    "Pasija", postigao je svjetsku slavu. Tko je taj glumac koji se tako dojmljivo suživio s likom Isusovim?







    Osobno tvrdi da bez međugorskih iskustava nikada ne bi

    bio prihvatio tu ulogu. U Međugorju je, naime, iskusio jednu do tada

    nepoznatu dimenziju vjere. U veljači ove godine po šesti je puta

    hodočastio u Međugorje, a nakon toga posjetio i Beč.







    S njim je u Beču razgovor vodio Christian Stelzer za časopis "Oase des Friedens", a

    hrvatski prijevod donosi najnoviji "Glasnik mira" iz Međugorja.



    Jim, možeš li nam ispričati kako si čuo za Međugorje?

    Moja je supruga bila u Međugorju dok sam u Irskoj snimao film "Monte

    Cristo". Stvari nisu stajale baš dobro iako sam radio po sedam dana

    tjedno. Jednoga me je dana nazvala i po njezinom sam glasu prepoznao

    da se kod nje dogodila neka promjena. Počela mi je pričati o

    Međugorju, te da će jedan od vidjelaca doći u Irsku... Prekinuo sam ju

    riječima: "Čuj, imam ozbiljnoga posla. Ne mogu se sada upuštati ni u

    što ni s kakvim vidiocima." Osim toga, mislio sam da kao katolik ne

    moram bezuvjetno prihvatiti Fatimu, Lurd ili Međugorje. Tako sam

    razmišljao. Sjećam se da smo u katoličkoj školi u koju sam išao u

    početku bili oduševljeni međugorskim događanjima, ali smo onda čuli da

    mjesni biskup odbija ukazanja i da tvrdi da su lažna, pa se naše

    zanimanje ugasilo.





    Kako bilo da bilo, Ivan Dragićević došao je u Irsku. Meni je bilo

    jasno da ne ću imati vremena za njega, budući da sam morao non-stop

    raditi. Jednoga se četvrtka moj filmski partner Jim Harris nije

    osjećao dobro, pa sam dobio slobodan dan i mogao sam nazočiti jednom

    ukazanju. U prepunoj crkvi stajao sam sasvim otraga, nije mi bilo baš

    sasvim jasno što se događa. Kada je u trenutku ukazanja čovjek pored

    mene ustao iz svojih bolesničkih kolica i pao na koljena, bio sam

    duboko ganut. Ovaj hendikepirani čovjek, pomislio sam, usprkos bolova

    kleči na hladnom kamenom podu i moli! Danas mi je jasno da me je samo

    Bog mogao tako dobro poznavati da bi znao gdje me treba taknuti.

    Iako možda zvuči neobično, u nedjelju koja je uslijedila dobio sam još

    jedan slobodan dan, tako da sam se mogao susresti s Ivanom, što je

    zapravo bila posebna želja moje supruge. Za vrijeme ukazanja klečao

    sam pored njega i rekao sam u svojemu srcu: "OK, tu sam. Spreman sam.

    Učini sa mnom što god želiš." U istom sam trenutku osjetio kako me

    nešto ispunjava. Bilo je to sasvim jednostavno, a opet jedinstveno.

    Kada sam ustao, suze su mi tekle iz očiju i počeo sam svim srcem

    plakati. Ivan mi je rekao: "Jim, čovjek uvijek nađe vremena za ono što

    voli. Ako netko tko nema vremena susretne djevojku u koju se zaljubi,

    nađe vremena za nju. Ljudi nemaju vremena za Boga jer ga ne ljube."







    Tome je doista pogodilo, i pitao sam se imam li ja vremena za Boga? Ivan

    je nastavio: "Bog te poziva na molitvu srcem." "Kako da to učinim?"

    upitao sam ga. "Tako da počneš moliti." U tom se trenutku otvorio

    jedan prozor u mojemu srcu. Nisam mogao ni sanjati da bi to moglo biti

    moguće. Otišli smo u restoran i moram priznati da mi hrana i vino

    nikada nisu prijali tako dobro kao te večeri. U meni se nešto počelo

    mijenjati. Često me je žena htjela naučiti moliti krunicu, a ja sam to

    uvijek odbijao. Sada sam htio moliti krunicu, iako nisam točno znao

    kako. Samo sam osjećao da se moje srce otvorilo. Jednoga sam jutra

    rekao vozaču koji me svakoga dana vozio na snimanje: "Ne znam što vi o

    tome mislite, ali ja bih htio moliti krunicu." Na moje iznenađenje

    odgovorio mi je: "OK, hajmo moliti."

    U toplom svjetlu ljubavi koju sam osjećao u sebi, počeo sam spoznavati

    gdje se doista nalazim, kolike imam napasti, gdje su moji osjećaji,

    kako sam slab i kako kruto u svojemu srcu sudim ljude.



    Kada si prvi puta došao u Međugorje?

    Na kraju snimanja koje je završilo na Malti odlučio sam otići u

    Međugorje. Bio sam prepun unutarnjih očekivanja. Kada sam imao

    dvadeset godina, jedan mi je unutarnji glas bio rekao da bih trebao

    postati glumac. Kada sam o tome govorio s ocem, on mi je odgovorio:

    "Ako Bog nešto od tebe želi, to je sigurno da budeš svećenik. Zašto bi

    želio biti glumac?" Ni ja tada nisam razumio.

    Sada sam si iznova postavio pitanje želi li Bog da budem glumac zato

    da bih zaradio puno para i da bih postao bogat? Bio sam svjestan

    neravnoteže u svijetu između malobrojnih koji posjeduju mnogo i

    mnogobrojnih koji imaju premalo za goli život, i bio sam siguran da

    Bog ne želi da bude tako, i da se i sam moram odlučiti komu želim

    služiti: bogatstvu koje mi ne daje trajnu radost, ili Bogu koji želi

    voditi moj život?



    Medjugorje me je podsjećalo na Betlehem i mislio sam: kao što je Isus

    rođen u malenom mjestu, tako se i Majka Božja ukazuje u jednom

    siromašnom mjestu među brdima. Četiri dana koje sam proveo u Međugorju

    bila su moja prekretnica.







    U početku sam se još čudio koliko ljudi ovdje mole.



    Sve me je podsjećalo na košarkaški kamp i mislio sam da

    se i tamo ne igra samo jednom na dan, nego uvijek iznova, stalno. U

    školi isto tako, ne čita se samo jednom na dan, nego stalno, uvijek

    iznova. Prvih sam dana u Međugorju kod molitve osjećao unutarnji nemir

    jer nisam bio naviknut toliko moliti, pa sam molio Boga da mi pomogne.



    Nakon četiri dana htio sam još samo moliti. Kad god bih molio, osjećao

    sam se povezan s Bogom. To je iskustvo koje želim svakom katoliku!

    Možda sam kao dijete doživio nešto slično pa onda zaboravio. Sada mi

    je to bilo darovano.

    To iskustvo se nastavilo i kod kuće. U obitelji zajedno živimo

    sakramente. S djecom svakoga dana molimo krunicu na putu u školu. Ako

    ja odmah ne započnem, onda moj sin počne moliti.

    Kada sam u Međugorje došao po drugi put, očekivao sam da će se

    ponoviti iskustva prvoga dolaska, ali je bilo drugačije. Poslije

    jednoga ručka, hodočasnici su me pozvali da s njima odem na Široki

    Brijeg fra Jozi. To je nadasve željela moja žena. Nisam poznavao fra

    Jozu, ali ono što se o njemu pričalo duboko me se dojmilo. Susreo sam

    se s njime. Položio je ruke na moja ramena. Ja sam položio svoje ruke

    na njegova ramena. On je položio ruke na moju glavu. Ja sam položio

    svoje ruke na njegovu glavu. U tom sam trenutku u sebi osjetio riječi:

    "Ljubim te, brate. Ovaj čovjek ljubi Isusa." Fra Jozo se spontano

    okrenuo prema svojoj prevoditeljici i upitao ju na hrvatskom tko sam

    ja, i rekao je da želi sa mnom razgovarati. To je bio početak jednoga

    prijateljstva koje traje još i danas.

    To je bilo vrijeme neposredno po završetku snimanja "Pasije" tijekom

    kojega sam u sebi mnogo puta iskusio kakve se sve snage u meni

    suprotstavljaju snimanju toga filma.



    Možeš li nam ispričati zašto si to tako doživljavao i kakva je veza

    između toga filma i Međugorja?

    Sigurno poznajete izraz "prijeći Rubikon". To znači da se više ne može

    natrag. Film "Pasija"za mene je bio jedan takav Rubikon. Kada je

    počelo snimanje imao sam 33 godine, upravo kao Isus. Uvijek sam se

    pitao jesam li dostojan igrati isusa. Ivan Dragićević me ohrabrivao i

    govorio da Bog nikada ne bira najbolje, što on, Ivan, vidi na samome

    sebi. Bez Međugorja nikada ne bih bio preuzeo tu ulogu, budući da se u

    Međugorju moje srce otvorilo molitvi i sakramentima. Ako želim glumiti

    Isusa, znao sam da mu moram biti sasvim blizu. Svakoga sam dana išao

    na ispovijed i na euharistijsko klanjanje. Na Svetu Misu dolazio je i

    Mel Gibson pod uvjetom da bude na latinskom. To je bilo dobro, jer sam

    tako učio i latinski.

    Uvijek su dolazile nove napasti od kojih sam se morao braniti, i u toj

    unutarnjoj borbi često sam osjetio veliki unutarnji mir. Na primjer, u

    sceni gdje mi prilazi Marija, Majka Božja, a ja joj kažem: "Vidi, sve

    činim novo." Tu smo scenu ponovili četiri puta i ja sam svejedno

    osjećao da stojim previše u prvom planu. Onda je netko udario u križ i

    iščašilo mi se lijevo rame. Od te nagle i strahovite boli izgubio sam

    ravnotežu i pao pod teretom križa. Licem sam udario o prašnjavu zemlju

    i krv mi je briznula iz nosa i iz usta. Ponovio sam riječi koje Isus

    govori majci: "Vidi, sve činim novo". Rame me je tako neopisivo

    boljelo kada sam polako zagrlio križ i pri tome osjetio kako je

    dragocjen. Tada sam prestao glumiti, i vidjelo se samo Isusa. On je

    stupio naprijed kao odgovor na moje molitve: "Želim da ljudi vide

    tebe, Isuse, a ne mene."

    Zahvaljujući neprekidnoj molitvi krunice - ne znam kolike sam krunice

    izmolio tijekom snimanja - osjećao sam posebno ozračje. Znao sam da ne

    smijem psovati, da ne smijem biti bezobrazan kada članovima ekipe

    želim nešto reći. Većina od njih ne poznaje Međugorje, sve su to

    izvrsni glumci i bili smo sretni što smo ih dobili. Ali kako da im

    prenesem Međugorje, ako ne svojim životom? Međugorje za mene znači

    živjeti od sakramenata i u jedinstvu s Crkvom. Zahvaljujući Međugorju

    počeo sam vjerovati da je Isus doista nazočan u Euharistiji, i da mi

    prašta moje grijehe. Preko Međugorja sam iskusio kako je krunica moćna

    i kakav je dar svakodnevna sveta Misa.

    Kako bih mogao ljudima pomoći da više vjeruju u Isusa? Shvatio sam da

    se to može dogoditi samo ako je Isus u meni nazočan po Euharistiji, pa

    ljudi preko mojega života vide Isusa. Kada smo snimali scenu

    Posljednje večere, na posebnom džepiću na unutarnjoj strani odjeće

    imao sam relikvije svetaca i jedan komadić relikvije Kristova Križa.

    Imao sam snažnu želju da Isus bude doista nazočan i zamolio sam

    svećenika da izloži Presveto. Najprije nije htio, ali sam ga uporno

    molio jer sam bio uvjeren da će ljudi, ako budem gledao u Krista,

    Njega lakše u meni prepoznati. Svećenik je stajao s Presvetim u rukama

    tik uz snimatelja i zajedno s njime mi se približavao. Kada ljudi u

    filmu vide svjetlucanje u mojim očima, ne shvaćaju da zapravo vide

    Isusa, odraz posvećene hostije u mojim zjenicama. Tako je bilo i u

    sceni razapinjanja: svećenik je bio nazočan i držao je Presveto u

    rukama, dok sam ja molio bez prestanka...





    Najveći izazov u filmu nije bio, kao što sam u početku mislio, naučiti

    tekstove na latinskom, aramejskom i hebrejskom jeziku, nego tjelesni

    napori koje je trebalo savladati. Kod posljednje scene imao sam

    iščašeno rame koje je iskakalo kad god bi netko udario o križ. Kod

    bičevanja, bičevi su me dvaput doista zahvatili i na leđima sam imao

    ranu od 14 centimetara. Pluća su mi bila puna tekućine i imao sam

    upalu pluća. Tome treba dodati i kroničan nedostatak sna: mjesecima

    sam svakoga jutra ustajao u tri sata, jer je samo šminkanje trajalo po

    osam sati...

    Poseban izazov bila je hladnoća: temperature su bile jedva iznad

    ništice, što je bilo posebno teško u sceni razapinjanja. Moje se

    kostim, naime, sastojao od samo jednoga komada laganoga platna... Kod

    snimanja posljednjega kadra oblaci su bili vrlo niski i munja je

    udarila u križ na koji sam bio pričvršćen. Oko mene je odjednom

    zavladala mukla tišina i osjećao sam kako mi se kosa diže na glavi.

    Oko 250 ljudi koji su stajali oko mene vidjeli su kako je moje tijelo

    zasvijetlilo, i primijetili su vatru lijevo i desno od mojega tijela.

    Mnogi su bili šokirani onime što su vidjeli.

    Znam da je "Pasija" film ljubavi, možda jedan od najvećih. Isus je

    danas predmet kontroverze, možda više nego ikada. Mnogi čimbenici

    prijete stvorenomu svijetu, ali vjera u Isusa je izvor radosti. Mislim

    da nas Bog u ovo vrijeme posebno zove, i da srcem i cijelim životom

    trebamo odgovoriti na taj poziv.

    (Prijevod Lidija Paris)







    dodatno na medjugorje.ws - http://www.medjugorje.ws/hr/articles/interview-jim-kerri-caviezel/


    _________________


    http://www.radujtesenarodi.blogspot.com/

    Katarina II

    Broj postova : 539
    Join date : 29.12.2009
    Age : 65

    Re: SVJEDOČIM ISTINU U LJUBAVI GOSPINOJ

    Postaj by Katarina II on ned svi 09, 2010 9:50 pm





    Takodjer sam vise puta bila u Medjugorju,i jednom smo samo bili u prolazu,bili smo navratili kuci,pa krenuli na more na godisjni,i usput u prolazu navratili u Medjugorje ,prespavali smo jednu noc..i proveli dva dana ,malo da se obnovimo..
    Bio je "Susret mladih"..dosli smo negdje oko podne,obisle sve okolo i poceli traziti za "Ispovjed",nema nitko na Hrvatskom,i bio jedan
    koji je ispovjedao na Spanjolskom,i Njemackom i ja odem kod njega... a moj muz nije htio ,on hoce bas na hrvatskom...(On je ostao cekati 2 sata,da dodje netko,da ispovjeda na hr..) moj muz je otisao da trazi mjesto za Ispovjed…a
    ja sam otisla do Oltara,(a predhodno samo se dogovorili,da cemo se naci,tamo gdje su Austrijski hodocasnici) tako sam s Hodocasnicima ,molila Krunicu,trebala je da zapocne Sv.Misa...i odjedno su
    Samarita,Maltezi...dosli sa mladezi u invalidskim kolicima,i bas stajali ispred nas,i jedna djevojka ispred mene u kolicima, imala je dvije pratilje,a i ostali hodocasnici su bili sa Samarita.....
    I kad je mladez pocela pjevati,plesati,dizati ruke,spustati,pljeskati...
    Djevojka u invalidskim kolicima ,
    "Odjednom dize se i poce pjevati,njihati u obliku plesa,cak se odmakla i korak ,dva od kolica "
    A njeni Malteza ,pazitelji svi poskakali i potrcali do nje,da je pridrze i spuste ponovno u kolica…...
    No ona i dalje ostaje da pjeva iz sveg glasa,kada je pjesma zavrsila djevojka sjede,i netko povice "Cudo",a u tom trenutku..meni su pocele suze da teku kao potok...bila sam sretna,zbog nje...iako ju ne znam..Svi iz njene grupe,svi su plakali od radosti…
    Ali cijela ta Misa,i samo Evanjdjelje i propovjed,je bila takva...kao da je meni netko "pripremio", i ne samo meni nego i mojem muzu,dobila sam na sva pitanja odgovore,za to vrijeme ,koje nije bilo lako,i ono sto sam trazila...i cijelu Misu su mi suze navirale, imala sam osjecaj ,kako me pali i dira u srce...
    osjecala sam blagoslov i veliki mir...neku toplinu..




    KraljiceMira moli za nas,grijesnike ,i za nase obracenje....!



    "Draga djeco, kad bi znali koliko vas ljubim plakali bi od radosti." ... Na tisuce katolika hodocaste u Kraljici Mira iz cijelog svijeta.Nisam imala namjeru ici te godine…pogotove ne ona,prije dvije godine..Eto, "netko se pobrinuo za to …da sam dobila to iznenada.."
    Cak sam prije mjesec dana sama sebi rekla,to je nemoguce..Nisam nista trazila,nista planirala,jednostavno sam pustila sve Bozjoj volji. i cekala..To mi je jedan veliki dar,koji necu lako zaboraviti..Bas zato sto je doslo iznenada i na ovakav nacin ,kako je doslo…To je moje prvo hodocasce,na koje sam isla sama…

    Ovo nije prvi puta... kako bi na ovom svetom mjestu pronasla vlastiti mir, utjehu i snagu za prevladavanje svakodnevnih problema, trazenja odgovora..i kroz molitvu i post ,pronasla svoj unutarnji mir..krenula sam s molitvom i zahvalom .,da bi dobila odgovore na neka pitanja.,da bi pronasla sebe,onu moju pravu nutrinu…koja govori tko sam ja.Ja u orginalu..s nikakvom maskom.Da olaksam sve ono sto se u zadnje vrijeme nakupilo….Inace volim da odem na.znacajna mjesta molitve, na kojima se mole hodocasnici a to su brdo Krizevac, Brdo ukazanja (Podbrdo) te zupna crkva Sv. Jakova Apostola-zastitnika hodocasnika.Cim sam dosla Kraljici Mira, osjetila sam Gospinu ljubav koju siri neizmjerno za sve nas , toliko sam plakala od srece u vise navrata ,ne mojom voljom.nego…samo od sebe je teklo.Odmah poslje podne u 16 sati bilo je molenje sv.krunice I islo se na podbrdo…Bilo mi je malo tesko hodati,nisam bila spremna za to…ali sam izdrzala..i odjednom je pocelo sve polako da se samo od sebe otvara.,i da se samo od sebe,nadovezuje….

    .Vec prilikom ispovjedi potekle su suze.i ako se redovito i cesto ispovjedam,kad god imam priliku i potrebu za to,ipak ova ispovjed je bila nesto posebno.Htjela sam obaviti zivotnu ispovjed,ali me stalno nesto sprijecavaloZnala sam da grijesi koji su jednom ispovjedani,nema potrebe vise ispovjedati…ali ipak mi je bila zelja,da jednom obavim ispovjed…da sve ispraznim iz meine, a to mi je urodilo velik plodom…jer je bilo bas ono sto sam trazila..i mislim ,da necu vise imati potrebe za tako nesto.…jer Isus u svakoj ispovjedi oprasta..…… Nakon sto sam se toliko isplakala jer mi je bilo toliko tesko zbog svega onoga u mojem zivotu ,odjednom sam osjetila , toliku ljubav i mir u srcu, toliku povezanost sa svakim covjekom, svakim bratom i sestrom..i svim koji je bio toga trenutka tamo samnom i sa svim ljudima sirom svijetai i

    Vjerojatno mnogi ljudi jos nisu dozivjeli ,ili bolje reci shvatili ,sta pruza jedno Hodocasce,koje na pravi nacin,daje sve ono covjeku,da isprazni svoje srce i da ga ponovno napuni…kao akomulator.. a neki ga mozda nikada nece ni dozivjeti, jer mozda misle da to nije za njih, da je to za nekog drugog covjeka, neku drugu vjeru.ili nesto desto,Meni je bilo vazno da osjetim Duha Svetoga da me obnovi..Stujem .Majku moju Nebesku,koja me na poseban nacin ljubi,koja mi pomaze…….

    ,uvjerila sam se u Gospine Milosti koje mi je udjelia,prilikom Hodocasca i molitve.i na drugim Hodocascima…na koja sam isla u druga mjesta u Europi...

    Susret sa Zivim Isusom sam ostvarila preko mnogih Hodocasca ,na koijima sam bila . Isus mi kaze da se covjekova sreca nalazi u poniznosti! Nebeska placa je tocno onolika koliko dobra cinimo ljudima oko sebe . Obracenje je proces koji traje cijeli zivot.To obracenje mi je povremeno potrebno.. To je domaci rad koji nam Isus svaki dan zadaje i za koji nas nagradjuje i djeli Milosti...Znam da je covjek najveci protivnik sam sebi,. Nekada i nije dobro imati slobodnog vremena, jer ga mi gotovo uvijek zloupotrijebimo u ljencarenju ili nekom poroku. Mi uvijek za sebe ukrademo slobodno vrijeme vise nego nam je stvarno potrebno. Slobodno vrijeme postoji da cinimo dobro drugima, a ne da se izlezavamo,ili da brbljamo preko medijski kanala ..itd... Znam ako svoje slobodno vrijeme iskoristim da pocistim smece oko sebe, vec sam ucinila dobro djelo, jer ako ga sama ne ocisti, nece ga nitko umjesto meine ocititi.. Bio mi je potreban ,pravi ispit savjesti,pravo pokajanje…i dobre odluke..,nove odluke..….

    Imala sam osjecaj kao da tamo vrijeme stoji, ta tolika ljubav koja se siri, mir u srcu, osjecaj da nikada , bas nikada nisi sam i da su ti svi ljudi braca i sestre taj osjecaj i dozivljaj ja ne bih nikada i nizasto izbacila iz svoga srca.To je radost..koja daje snagu i hrabrost..za novi put..

    Mogu reci da mi je ovo hodocasce pomoglo mnogo,da pronadjem mir,da promadjem sebe,da se predam u tisini i razmisljanju i tako lakse prihvatila odgovore, na pitanja zbog kojih sam dosla…Uz pomoc jedne dobre duse iz Medjugorja..koja me prihvatila,koja me vodila i pokazivala mi veliku ljubav ,da sam uspjela doci i do vidjelice…

    Vidjelica Marije,bila je posbna milost..Prilikom molenja sv.krunice…Marija je odjednom kleknula pred Kip Gospe..nastavila da moli..a ja sam dobila sansu da odem do nje i da kleknem uz nju..To sam ucinila..Kada sam kleknula i pocela da molim,par minuta kasnije je Vidjelica Marija..usutjela…U tom trenutku,obuhvatila me neka hladnoca,tresla sam se…probio me znoj.Znala sam da je Gospa predamnom…predala sam joj sve moje nakane,"zahvalila sam se za sve primljene milosti",i postavila pitanje…i tu sam prestala da razmisljam..Odjednom je potekla rijeka suza…koje nisam mogla zaustaviti…U toj tisini, sam osjetila,cula…"sve ce biti dobro"..da "sve ce biti dobro"

    Ne mogu da to opisem rijecima,onako kako sam to osjetila.Nesto ,sto se ne da opisati…Ovdje zelim zahvaliti…dvijema sestrama..u kristu,koje su me dovele na ovo mjesto…i koje su pustile mene,da bas budem ja ta….koja ce ici naprijed..

    Plan za sutrasnji dan je bio,da idemo na Brdo Krizevac..…Ja sam ocekivala pomoc,ni sama ne znam kakvu,ali Bog mi je poslao..pratilju,nepoznatu,koju sam upoznala kod kipa Gospe… s kojom podjoh na brdo…Vec u sammom pocetku,kada sam ugledala koliko je daleko,koliko je viso…pomislila sam…o …je….Boze mili dali cu moci to izdrzati..I onda sam sama sebi rekla,Isuse vodime,Majko moja Nebeska cuvaj me…i tako krenusmo…uzbrdo..Cijeli put,odprilike dva sata..provela sam u tisini i razmisljanju.bez pause, bez poteskoca..s moja dva operisana koljena, bolovima stopala i pete,ne mogu hodati..uspjela sam doci na vrh brda…kod samog kriza Krizevac…Tu smo se odmah izmolile,predale nase nakane i zahvale.preporucile,i zatrazile. Ozdravljenje za sve one koji pate…I pomoc za sve one koji trpe.

    Zatim smo sjele samo ,malo dalje u hladovinu,kod jednog drveta…odlucile smo da pocnemo da molimo zajedno i na glas,ali u medjuvremenu je dosao neki hodocasnik iz Maroka,i poceo iz svega srca,na glas…"Osobnu molitvu zahvale"…Slusale smo,molio je jako dugu…tako je to lijepo rekao,da nas je dirnulo u srce…Razmisljale smo jedno vrijeme, i onda i mi odlucismo da takodjer…svojim rijecima molimo…da prinesemo sve sto imamo,da se zahvalimo,i da Slavimo Gospodina Isusa Krista,i nasu Nebesku Majku,Kraljicu Mira i Ljubavi.…Nakon duzeg vremena,posle smo dolje ,nazad…pjevajuci…hodajuci skakajuci…Nista nam nije bilo tesko…naidjismo,na mladice koji bosi hodaju i mole krunicu,malo smo ih pohvalile,i pocele s njima moliti zajedno..Kada je bilo gotovo..decki se zahvalise na glas…Zahvalih se i ja…Podigla sam pogled u nebe, digla obadvije ruke u zrak…i zavapila……Hvala Ti Gospodine Isue,Slavim Te Isue,Castim Te Isuse,o Hvala Ti moja nebeska Majko,Hvala…Aleluja,Aleluja….

    I u tom trenutku,sam se okliznula s kamena…posrnula naprijed…ali se ipak odrzala,gdje me je draga sestra Ljiljana prihvatila..To mi je bila poruka,da jos vise moram zahvaljivati,jer moj Andjeo Cuvar…bio je uz mene,i spasio me od onoga sto se moglo dogoditi..Hvala Ti moj Andjelu Cuvaru,Hvala…Poslje toga,otisle smo u Crkvu…na sv.misu..poslje podne je bilo slobodno,malo odmora i druzenja izmedju nas.nasih dragih prijatelja…Uvecer,ponovno na sv.misu,molenje sv.krunice…I izlaganje Presvetoga…Kada smo posle na spavanje, odlucismo da sutra odemo jos jednom na Podbrdo…No sutra dan kada smo se srele, odlucismo drugacije…da ipak ne bude previse,jer sutra dan se vracamo i na Tisucu i vise kilometra..ceka nas put.i tako odlucimo da podjemo samo do Plavog Kriza…U medjuvremenu smo saznale da Vicka ima tu kucu..i bas dok je Molila i polagala ruke za ozdravljenje,naisle smo i mi..Vicka nam je polaga ruke na glavu,i molila molitvu za ozdravljenje.trajala je nekoliko minuta,da bi osjetile milosti,kako nista nije slucajno,kako nista nije bilo s nasom voljom…nego ,nas je Duh Sveti vodio…spoznasmo,koliko smo imale srece,koliko radosti i vjere, zive vjere primismo u tako kratkom vremenu..


    Tada smo odlucile da zajedno kupimo jedn "Kip,Milosrdni Isus,Bozansko Milosrdje"s kojim smo zahvalile,I namjenile za sve dobrocinitelje i potrebe onih koji trpe..…Eto,ako netko ide tamo,znajte…da je to dar od svih nas..svih onih koje smo preporucile u molitve,I za sve one koje smo molile, a molile smo za sve…Sve propovjedi prilikom sv.misa....kao da su bile pripremljene za nas...Dobismo,mnoge spoznaje i odgovore...
    Stavismo ga u kamen kod ovoga Plavoga kriza...

    Svaki dan smo posjetile,kip Isusa,iz kojega teku suze,iz desnog koljena……Evo vec nekoliko vremena stalno razmisljam o tome,i ne mogu sama sebi vjerovati…da sam upravo,sve ja to dozivjela…primila,i da mi je to sve darovano…To sve svjedoci,kolika je Milost i ljubav nase Nebeske Majke,Kraljice Mira i ljubavi ,i Njezinog Predragoga Sina,koji je stalno s nama…



    Hvala Ti Isuse,Hvala Ti Majcice…Hvala za sve…Kriste ,za zivot snagenam daj…Aleluja..


    _________________

    "Ne moramo tražiti sreću: ako imamo ljubavi za druge, dobit ćemo sreću. To je dar od Boga"(Bl. Majka Tereza iz Kalkute)

    "Neka ti put dođe u susret! Neka ti vjetar bude s leđa! Neka ti sunce zagrije lice! Neka kiša padne na tvoja polja! I dok se opet vidimo, neka te Bog čuva u svojoj ruci!". "Neka ti put dođe u susret"

    Sanja

    Broj postova : 2193
    Join date : 18.06.2009

    Re: SVJEDOČIM ISTINU U LJUBAVI GOSPINOJ

    Postaj by Sanja on pon svi 10, 2010 8:42 am

    Mila naša Katarina II,
    od srca ti hvala na ovom iskrenom svjedočanstvu. Toliko su važna za druge tasvjedočanstva koja pišemo .
    I posebice ti hvala na daru kipa koje ste stavili pored plavog križa. Jedno od Gospinih objava našoj vidjelici Mirjani bio je baš na tom mjestu (prije godine dana točnije prva subota u svibnju, kojem sam osobno bila nazočna)
    . Voljela bih vam još pojasniti priču o plavome križu. Naime , nakon prvih Gospinih objava u Međugorju i na samom brdu Podbrdu (a križ je na putu tome mjestu) stigao je iz Italije taj željezni križ. Nakon nekoliko godina, a sprije dvadesetak godina križ je počeo lagano oksidirati pa su djeca vidioci razmišljali kako da ga očuvaju. Ivan vidioc je imao u tatinom podrumu kantu te plave boje i uzeo je te su zaštitili križ. I eto od tada je križ zadržao baš tu boju (dinamo plavu :-)
    Jednom svega par metara od križa djeca vidioci su se skrivali u grmu kad ih je tražila milicija, no oni kao da su postali nevidljivi u trenutku njihovog prolaženja pored.
    Ja sam posebnu radost doživjela baš pored tog križa, prvi put klekla u životu na zemlju i poljubila je. Hvala na prekrasnom izboru slika.
    Gospo Međugorja , Gospo naša moli za nas !


    _________________


    http://www.radujtesenarodi.blogspot.com/

    Sponsored content

    Re: SVJEDOČIM ISTINU U LJUBAVI GOSPINOJ

    Postaj by Sponsored content Today at 6:21 pm


      Sada je: pet pro 09, 2016 6:21 pm.