Stvoreni za nebo

Katolički forum koji okuplja katoličke vjernike u duhu dijaloga i Kristove ljubavi


    POBOŽNOST DVANAEST SUBOTA NA ČAST BEZGRJEŠNOJ

    Share

    ane

    Broj postova : 1019
    Join date : 14.11.2009
    Age : 27

    POBOŽNOST DVANAEST SUBOTA NA ČAST BEZGRJEŠNOJ

    Postaj by ane on ned stu 15, 2009 1:23 pm

    POBOŽNOST DVANAEST SUBOTA NA ČAST BEZGRJEŠNOJ




    Pobudu na ovu lijepu pobožnost nalazimo u viđenju sv. Ivana Evanđeliste. On
    vidi divnu ženu suncem odjevenu, mjesec joj bijaše podnožje, dok joj je
    glavu resila kruna od dvanaest sjajnih zvijezda. Sv. Crkva uvijek je
    učila, da se ovo viđenje odnosi na betgrješnu Djevicu; s toga su
    bogoljubne duše s pravom cijenile, da će prečistoj Djevici biti ugodna
    svaka pobožnost, koja spominje ovaj otajstveni broj od dvanaest
    zvijezda. Zato već u osamnaestom vijeku znamo, da je na poticaj sinova
    sv. Franje znatno bila proširena pobožnost Dvanaest subota.



    Prva subota

    VJEČNI OTAC I MARIJINO BEZGREŠNO ZAČEĆE



    Sv. Ivan Apostol pripovjeda nam u knjizi Otkrivenja, da je vidio Mariju
    suncem odjevenu, okrunjenu svijetlim zvjezdama, a za podnožije bijaše
    joj sjajni mjesec. Tko bi mogao zgodnije od te prilike istaknuti
    svetost i veličanstvo, na koje ej Svevišnji uzvisio Mariju svoju milu
    kćerku u prvom času njezina Začeća? Po tomu uviđamo da je Marija pravo
    remekdjelo ruku Božjih, koju je on okitio takvim nebeskim darovima i
    milostima, da je Marija iza Isusove ljudske naravi, najsavršenija slika
    Božja između svih stvorova; stoga ona nije mogla biti ni za čas
    zapostavljena kojem drugom stvoru. Ona, kao prvorođena i mila Kćerka
    vječnoga Oca, morala je biti kao Kraljica nad svim stvorovima, morala
    je biti odjevena suncem sjajnih povlastica i ljubavi svoga Stvoritelja.
    Ona je od njega od vijeka određena bila za majku Sina Božjega, stoga je
    morala biti dostojna te uzvišene časti još u prvom času svoga Začeća.
    Marija nam se morala pokazati okićena neizrecivom povlasticom, kojom
    nam se ni jedan čovjek nije mogao, a niti će nam se igda moći pokazati,
    radi koje je ona bila sačuvana od svake ljage istočnog grijeha još u
    prvom času svoga Začeća. Pamet ljudska ne može pravo shvatiti, koliko
    je bila uzvišena Marija! Kada bismo mogli da dobro shvatimo otajstvo
    Utjelovljenja Sina Božjega, s kojom su se združile dvije naravi;
    božanska i ljudska u jednoj te istoj osobi, tada bismo tek mogli
    shvatiti, kako je uzvišena, kako je otajstvena čast Majke Bogočovjeka!
    Velika je dakle milosti, neopisivu slavu Bog podijelio Mariji, Majci
    svog jedinorođenoga Sina!- Divi se, dušo moja, tomu remekdjeu ruku
    Božjih, toj bezgrješnoj Djevici i Kraljici svih stvorova, toj
    prvorođenoj i miloj Kćerci vječnoga Oca!... Pridruži se nebeskim
    Kerubima i Serafinima, da dostojno zapjevaš pjesmu zahvalnicu nebeskome
    Ocu, što je tako uzvisio našu milu nebesku Mariju!...

    Sad
    svrati svoj pogled na vlastitu dušu! Bog je tvoju dušu obdario
    nebrojenim darovima i milostima, a ipak koliko si je puta okaljao i
    vrlo teškim grijesima?... Koliko li puta ti nisi rasipao poput sina
    rsipnika nebrojena dobra i milosti, kojima te Bog obdario?... Sada okaj
    svoju nevjernost i reci poput sina rasipnika, vratit ću se Ocu svomu,
    Ocu nebeskomu!

    A Ti nebeska Kraljice, baci svoj mili pogled na
    ovoga svoga nevjernog sina! Sjeti se, bergrješna Djevice, da Te je
    Gospodin toliko uzvisio, toliku Ti je moć udijelio iz ljubavi prema
    nama grješnicima! Privedi me, mila Majko moja, k Ocu nebeskomu, da mi
    bude milostiv i da me primi u krilo svoje. Obrani me Kraljice moguća,
    od svih neprijatelja duše moje, koji se neprestano na me zalijeću, da
    me istrgnu iz naručja nebeskoga Oca. Tebi ću za to uvijek biti
    zahvalan, Tebe ću neprestano hvaliti i slaviti, da po Tebi i s Tobom
    uzmognem hvaliti i slaviti vječnoga Oca na vijeke.

    Amen.

    12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."

    ane

    Broj postova : 1019
    Join date : 14.11.2009
    Age : 27

    Re: POBOŽNOST DVANAEST SUBOTA NA ČAST BEZGRJEŠNOJ

    Postaj by ane on ned stu 15, 2009 1:24 pm

    Druga subota

    UTJELOVLJENA RIJEČ BOŽJA I MARIJINO BEZGRJEŠNO ZAČEĆE



    Riječ Božja, jedinorođeni Sin Svevišnjega, smilovao se rodu ljudskomu,
    vidjevši, u kakvu je se nevolj bio strovalio nakon izgubljene milosti
    Božje zbog grijeha naših praroditelja Adama i Eve. On, iz neizrecive
    ljubavi prema unesrećenomu ljudskom rodu, unatoč da će poprimiti put
    našu, te da tako uzmogne za nj zadovoljiti pravdi nebeskoga Oca. U tu
    je svrhu želio primiti tijelo u utrobi jedne od Adamovih kćeri. Ali
    kako da on, Bog, sama svetost, primi put od žene, koja je i za čas bila
    okaljana grijehom, podložna sotoni? To njemu nije dolikovalo, stoga on
    izabra za svoju Majku ženu, koju je otkupio još prije njezina Začeća s
    obzirom na svoju neprocjenjivu krv, koju je imao da prolije za spasenje
    ljudskoga roda. On odabra Mariju za milu svoju Majku!- Mi svi, Adamovi
    potomci, rođeni smo sinovi srdžbe i sužnji sotone; ali zbog neizmjernih
    zasluga Otkupitelja roda ljudskoga, radi njegove presvete krvi, bivamo
    oslobođeni od paklenog sužanjstva, i biva nam povraćena pravednost, u
    kojoj su stvoreni bili naši praroditelji. Ali naš Spasitelj nije htio,
    a nije mogao ni dopustiti, da se isto zbude na njegovoj Majci u čijoj
    je utrobi želio primiti tijelo; stoga je on htio, da na njoj pokaže
    veliku moć otkupljenja, primjenivši na nju njegove čudotvorne plodove,
    još prije prolivene svoje presvete krvi, u tolikoj mjeri, da ona bude:
    ne očišćena, nego sačuvana od svake i najmanje istočne ljage još u
    prvom času svoga Začeća. Jedino je marija bila ona sretna kći Adamova,
    koj bijaše potpuno sačuvana i od same sjene istočnoga grijeha. To je
    njoj dolikovalo kao Majci Spasiteljevoj, kao Suotkupiteljici roda
    ljudskoga i kao Posrednici između nas i njezina božanskoga Sina!... To
    je navelo utjelovljenu Riječ Božju da okiti dušu odabrane Majke svoje
    puninom posebne milosti, koje su bile potrebite da se ona iskaže
    najdostojnijom svega toga još u prvom času svoga Začeća. - Neka je
    hvala, vječna slava i čast Tebi, Kriste, Kralju i Spasitelju naš, jer
    si tako okitio dušu Majke svoje, Suotkupiteljice naše, Posrednice naše!

    Vječna je Riječ iskazala sve svoje umjeće, svu svoju ljubav, da i mene,
    da uz cijenu svoje neprocjenjive krvi, otkupi!... Dobri je Isus sve
    poduzeo da me otme od sužanjstva neprijatelja paklenoga i da me k Bogu
    privede. A ja, ne samo da mu nisam uvijek bio vjeran i zahvalan, nego
    sam ga često još i prezirao, vrijeđao i sramotio!... Jadna li
    mene!...Komu da se utječem nego neoskrvljenoj Djevici, Posrednici
    našoj, da me ona raskajanog privede Otkupitelju momu, da mi se on
    smiluje i da mi oprosti neharnost moju?

    Bezgrješna Djevice,
    Suodkupiteljice roda ljudskoga, Posrednice naša, evo mene griješnika k
    Tebi. Priznajem da sam nedostojan prikazati s tvome božanskomu Sinu,
    zato se Tebi utječem, da me Ti svojim svetim zagovorom k Isusu
    privedeš, da mi on oprosti dosadašnje grijehe moje i neharnost moju, a
    ja obećajem da ću mu od sad biti vjeran, sve dok me Tvojim zagovorom ne
    primi u nebo, da ga ujedno s Tobom slavim na vijeke. Amen.

    12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."

    Treća subota

    DUH SVETI I MARIJINO BEZGREŠNO ZAČEĆE

    Već smo razmišljali kako je vječni Otac odjenuo suncem svoju ljubljenu
    Mariju, suncem sjajnih povlastica i svoje ljubavi; kako je utjelovljena
    Riječ izlila na nju, svoju milu majku, neizmjerne plodove odkupljenja u
    tolikoj mjeri, da ju je sačuvala od svake ljage istočnoga grijeha već u
    prvom času njezina Začeća. Tko bi dakle mogao i najmanje posumnjati da
    se i Duh Sveti nije natjecao da i on uresi svoju zaručnicu Mariju svim
    bogatstvom milosti i darova nebeskih? Duh Sveti taj posvećujući Duh,
    neprestano ulijeva u duše vjernika milost i darove nebeske. Koliko
    jedna duša raste u milosti pred očima Božijim, toliko i Duh Sveti
    obdariva tu dušu darovima i milostima nebeskim: toliko više
    rasvjetljuje njezinu pamet da upozna dobro, i potiče njezinu volju da
    upozna dobra i vrši ih. Ako je Duh Sveti tako darežljiv dušama svih
    vjernika, koliko li je više morao obdariti svoju Zaručnicu Mariju u
    samom času njezina Začeća svim izvanrednim nebeskim darovima? Nijedan
    svetac nije pred Bogom toliko uživao milost, da mu je došao Anđeo
    nebeski i rekao mu kao Mariji, u ime Božije: „Zdravo milosti puna!"
    Stoga ni jedan svetac, pa kako znamenit on bio, nije mogao dobiti od
    Duha Svetoga sve njegove darove i milosti u tolikoj mjeri kao Marija,
    naša nebeska Majka. Stoga ko može shvatiti veličinu i savršenost
    darova, kojima je bila obdarena Marija od Duha Svetoga, u času svoga
    Začeća?

    ... Štoviše, i sve druge duše, koje su u milosti Božjoj,
    zaručnice su Božje, ukoliko Bog u njima prebiva i s njima je u
    najtjesnijoj vezi; ali Marija je na osobit način mila Zaručnica Duha
    Svetoga: To je ona Golubica, ona Prijateljica, ona jedina Zaručnica iz
    knjige Pjesme nad pjesmama, jer je ona začela u u prečistoj svojoj
    utrobi jedinorođenoga Sina po Duhu Svetomu! Promisli zato, kako li je
    on trebao da u najvećoj mjeri okiti svim svojim darovima, da ona bude
    dostojna velikoga otajstva, utjelovljenja Riječi Božje! ... Sada tek
    mogu da nešto shvatim, neoskrvnjena Djevice, razlog zašto je Duh Sveti
    obasuo Tvoju dušu nama tako neshvatljivom mudrosti i ljubavi njegove!

    I mene je Duh Sveti toliko puta rasvijetlio i obdario raznim darovima,
    a ja, kako sam mu se iskazao nezahvalnim? ... Koliko li sam ga puta
    ražalostio? ... Koliko sam puta prezreo njegova sveta nadahnuća? ...
    Više sam ga puta dapače potjerao iz hrama duše svoje, da se poklonim
    kojemu sramotnom kumiru!

    O Zaručnice Duha Svetoga, obraćam se k
    Tebi, da me zagovaraš pred svojim nebeskim zaručnikom, koji je vječna
    ljubav. Zagovaraj me pred njim i isprosi mi da on u me uđe sa svojim
    darovima, te da duša moja postane pravim hramom njegovim, u komu nek on
    ostane za života moga, i da budem dostojan biti u njegovoj vječnoj
    ljubavi na vijeke. Amen.

    12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."

    Četvrta subota

    BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I GRIJEH

    Svi potomci Adamovi moraju snositi teške posljedice istočnoga grijeha.
    Svi se rađaju okaljani tim grijehom, stoga netom su začeti, već su u
    neprijateljstvu Božjemu, radi neposlušnosti praoca našeg Adama, koji je
    iznevjerio Boga u raju zemaljskomu. Svi smo mi dakle od prvoga časa
    svoga začeća sinovi srdžbe i neprijatelji Božji! Jedina je Marija, naša
    nebeska Majka, još od prvoga časa svoga Začeća sačuvala prijateljstvo
    Božje. Zato i jest da nju jedino Bog naziva: „Prijateljice moja!" Nju
    su sve tri osobe presvetoga Trojstva okitile takvim milostima i
    darovima nebeskim, da je ona radi toga ostala slobodna od ljage
    istočne! Ona je jedina u prvom času svoga Začeća satrala oholu glavu
    zmiji paklenoj, baš u mčasu kad je sotona k njoj pristupila, da je
    podvrgne pod svoju vlast! Marija je dakle ona svijetla zvijezda, koju
    ni za čas ne potamni istočni grijeh! ... Svima nama koji se rađamo u
    istočnom grijehu, taj donese sobom u našu dušu slaboću, koja je uzrok
    da smo uvijek skloniji zlu nego dobru; zato čovjek, i nakon oprane
    ljage istočnoga grijeha u sv. Krštenju lako se poraća na grijeh. Jedino
    je Marija, koja ni za čas nije bila okaljana istočnim grijehom, očuvala
    u duši onu svoju prvotnu pravednost, u kojoj je Bog ptvog čovjeka
    stvorio, i tako nije bila podložna ni jednom osobnom grijehu. Njezin je
    um tako bio rasvjetljen da nije imala pred očima nego dobro; a volja
    joj je bila tako ojačana da nije mogla nikada smalaksati niti u
    najgoroj prigodi! Neoskrvnjena Djevica bila je dakle u prvom času svoga
    Začeća, ne samo sačuvana od istočne ljage, nego i od svake sklonosti na
    bilo koji grijeh!

    A ja, kako li sam jadan! I meni je duša bila
    očišćena milošću Božjom od istočnoga grijeha, a ipak sam je ja nanovo
    okaljao tolikim grijesima i tako sam ne samo jednom nego i više puta
    izgubio milost Božju! ... U mojoj teškoj nevolji, tješi me misao, da je
    Svevišnji podjelio mojoj nebeskoj Majci tolike povlastice baš radi mene
    nevoljnika; stoga, iako priznajem, da po sebi ne bih mogao zadobiti
    oproštenja zbog tolikih svojih nevjernosti, utječem se tebi, mila moja
    Majko, marijo.

    Evo me dakle prostrta pred Tobom, bezgrješna
    djevice, Posrednice naša! Ti poznaješ dobro moju slaboću, zbog koje sam
    mnogo puta Boga uvrijedio, Ti mi se dakle smiluj! Ti budi pred Bogom
    Odvjetnica moja, da mi on oprosti sve prestupke, da opere dušu moju od
    svih grijeha mojih i da mi podjeli potrebite milosti da je više nikada
    ne okaljam, nego da ju čistu očuvam na sve vjeke. Amen.

    12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."

    Peta subota


    BEZGREŠNO ZAČEĆE I LJUDSKE STRASTI

    Sretno je bilo stanje u kojem je Bog stvorio prvog čovjeka! Blaženo ej
    upravo bilo to stanje! ... Ali zbog Adamova prestupka protiv zapovjedi
    Božje, upade on i svi njegovi potomci u bezdno svake nevolje. Nakon
    toga prekršaja svi smo podložni ne samo smrti i raznovrsnim tjelesnim
    bolestima, nego je i duša naša bila upravo osakaćena! U njoj je nastao
    teški preokret. One iste duševne moći, kojima je Bog uresio nevine duše
    naših praotaca Adama i Eve, da se pomoću njihovom lakše zanose za onim
    što je dobro i ustraju u dobru, uza sve protivnosti i poteškoće,
    pretvorile su se u sadašnje naše strasti, koje zauzeše prevlast u našoj
    duši, te su postale nepresušivo vrelo svih naših grijeha. Te duševne
    moći, kako ih je Bog stvorio, morale su nam služiti da uvijek pravim
    zanosom težimo za dobrim i svetim stvarima i da ih rado, veselo i lako
    vršimo, dočim nakon istočnog grijeha, one su tako poremećene da se
    najlakše povedemo za svakom neurednošću i za svakim zlim primjerom! Bog
    nam je bio dao i tu duševnu moć da slijedimo dobro s velikom lakoćom uz
    sve suprotnosti, dočim sada, nakon grijeha naših praotaca, tako smo u
    tome oslabili, da strepimo pred križem, tugom, nevoljom u
    suprotivštinama; dapače, netom nam se nešto neugodno desi, odmah se
    sredimo, jadikujemo i napokon proklinjemo! ...Eto kako su se poremetile
    naše duhovne moći! ... No bezgrješna Djevica i u tomu je iznimka. U
    njoj su se očuvale te duševne moći u prvobitnom svom sjaju, onakve,
    kakve je uživao prvi naš otac, dok je još bio u milosti Božjoj u raju
    zemaljskom. Sretnih li posljedica bezgrješnog Začeća.

    One iste
    moći, koje su Mariji služile da postane onako velika i savršena, u nama
    su danas poticale na neuredne požude! ... Ona duševna moć, koja je
    Majci Božjoj, ulijevala toliku jakost i odvažnost, da je ponizno i
    strpljivo podnjela one poteškoće boli za vrijeme muke i smrti svoga
    jedinorođenoga Sina, tako se u nama izrodila, da ne samo da nemožemo
    podnjeti nikakve muke, nepravde ili uvrede, nego da se takvoj srdžbi
    prepuštamo da često više sličimo nerazumnim životinjama, negoli
    razumnom biću. Sve dakle one lijepe duševne moći kojima je Bog bio
    uresio prvoga čovjeka i koje su resile bezgrješnu Djevicu, u nama su se
    pretvorile u strasti, koje nas sve više odalečuju od Boga, te je radi
    njih duša naša neprestano nemirna, nezadovoljna, tužna i žalosna! ...
    Jadnih li nas, kakve li sve nevolje nisu nam nanijeli naši praroditelji
    Adam i Eva!

    Priznajem da su mi strasti velika i teška zapreka
    da vjerno Bogu služim! Neuredne požude, koliko li rana nisu zadale duši
    mojoj! ... Neukroćena srdžba moja do kakvih li me neugodnosti ne
    dovodi, , do kakvih uprav bjesnila? ... Obećajem ti, Bože moj, da ću od
    sada krotiti svoje strasti. K Tebi se utječem, Prečista Djevice, da mi
    pomogneš.

    O Marijo, Suotkupiteljice naša, Ti si sa svojim
    jedinorođenim Sinom tolike boli i muke jako i ustrpljivo podnjela za
    otkupljenje duša naših, isprosi mi milost da ugušim u sebi sve neuredne
    strasti, da duša moja postane jaka i ustrajna u težnji za nebom i uz
    cijenu najvećih muka, trpljenja i suprotivština, te da od sada vjerno
    služim Bogu i Tebi, neokaljana Djevice, na sve vijeke. Amen.

    12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."

    Šesta subota

    BEZGREŠNO ZAČEĆE I PAKLENE SILE

    Od časa kada je Bog upravio one teške riječi zmiji paklenoj, nakon što
    je ona navela praroditelje naše da prekrše zapovijed Božju u raju
    zemaljskomu, veleći joj da će postaviti neprijateljstvo između nje i
    žene od njezinih potomaka, od onog časa paklene sile neprestano
    navaljuje na ljude nebrojenim napastima, da ih od Boga odaleče i k sebi
    privuku. Teška je, preteška borba koju radi toga moraju podnositi duše
    naše s tim moćnim i lukavim neprijateljem! Sotona, neprijatelj naš,
    kako veli sv. Petar: „ Neprestano nas obilazi, kao ričući lav,
    nastojeći da nas proždre. „; stoga vjerne duše moraju napinjati sve
    svoje sile, da ne upadnu u njegove zamke, da ne izgube milosti Božje.
    Mi smo od prvoga časa svoga postanka bili neprijatelji Božji i robovi
    paklenih sila, jer smo baštinili istočni grijeh; ali zbog dobrote i
    ljubavi Spasitelja našega Isusa Krista, u svetom krštenju bili smo
    oprani od te istočne ljage, i tako smo postali poslanici Božji. Paklene
    sile ne mogu trpjeti to naše oslobođenje od njihove vlasti, zato nas
    neizrecivo mrze i zavide, stoga napinju svoje sile da nam otmu dobivenu
    nevinost i prijateljstvo Božje. Koliko teških borbi, koliko raznolikih
    i zamamnih zamki ne mora kršćanska duša proći i prekoračiti, ako neće
    da se u njih zaplete i da izgubi milost Božju? ... Sotona se poslužuje
    svim sredstvima protiv naših duša, samo da uspije u svom naumu: on nam
    buni naše vlastito tijelo, koje se neprestano podiže protiv našega
    duha; huška svijet, prijatelje naše, znance naše, ne bi li nas
    onizaveli svojim primjerom, svojim nagovorom i svojim nametanjem, te da
    se od Boga odalečimo i zapletemo u paklenske mreže. Neprijatelj dakle
    duše naše ne da nam mira ni pokoja, dok nas god ne zavede, dok nas od
    Boga ne odaleči! Teška je ovo borba! Dobro veli sv. Job, da je život
    naš na ovoj zemlji borba.

    Neoskrvljena Djevica bila je sačuvana
    od teške nevolje. Ona je u prvom času svoga Začeća već bila puna
    milosti. Sotona nije ni za čas imao vlast nad njom, pa se je pred njom
    svijao od muke, jer je upoznao u njoj obećanu ženu, po kojoj se ruši
    njezino kraljevstvo, koja gazi glavu zmiji paklenoj.

    U svojim
    teškim borbama, u kojima česti i prečesto podlegnem, komu da se obratim
    za pomoć? ... K tebi se, prečista Djevice utječem, da mi pomogneš u
    svakoj kušnji, u svakom nasrtaju paklene zmije, i da Ti za mene satreš
    glavu njezinu, da tako nigda više ne sagriješim.

    Prečista
    Djevice, moguća Majko moja, Ti si jedina moje ufanje, obrana moj, štit
    moj! Nemoj me, mila Majko, nigda zapustiti, jer sam ja tako slab da bi
    bez Tvoje pomoći odmah podlegao na radost i veselje neprijatelja duše
    moje. Dopusti mi da se zaklonim pod plaštem Tvojim, da se uz moguće
    odvjetovanje Tvoje s uspijehom borim protiv svih neprijatelja svojih, i
    da tako jednom sretno ujedno s Tobom uživam na vijeke i vječnu slavu.
    Amen.


    12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."

    Sedma subota

    BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I VLAST NAD SAMIM SOBOM

    Svemogući i milostivi Bog obqdario je čovjeka darom razuma, da može
    upoznati što je dobro, da ga slijedi, da vidi što je zlo, da ga
    izbjegava. Takođe uresi ga slobodnom voljom da njome vlada i bdije nad
    sobom: da spriječi razumu da se ne zanese za onim što nije pravo i
    dobro; da suspreže sve vlasti svoje i da se njima jedino služi da lakše
    vrši ono što je Bogu ugodno; da vlada nad svim svojim duševnim moćima i
    sve upravlja u smislu svrhe za koju ga je Bog stvorio. Eto zašto je
    dobri Bog okitio čovjeka tim lijepim darovima! Ali zbog prvog grijeha
    našeg praoca Adama i ti su se darovi izrodili! Zbog toga grijeha u
    čovjeku se sad sve protivno događa. Naš razum zasljepljen je strašću,
    često služi da je istinito ono što je krivo; misli da je dobro ono što
    je u sebi zlo; drži svojom dužnošću da izvrši ono što ga upropašćuje! -
    Istodobno volja, umjesto da ona upravlja našim bićem, daje se zavađat
    od neurednih strasti tako da bi se moglo reći, strasti su one koje nama
    vladaju i upravljaju, a ne volja, koju je Bog za to odredio. To su
    pravi uzroci naše propasti! ... I to je dakle jedna žalosna posljedica
    istočnoga grijeha! - Samo bezgrješna Djevica od toga je bila slobodna,
    jer kako je od prvog časa svoga Začeća bila slobodna od grijeha, tako
    se nje ne dodirnuše ni posljedice istočne ljage! ... Ona je dakle
    očuvala svoj razumi svoju volju u onom zavidnom stanju u kojem se je
    nalazio Adam prije nego je prekršio zapovijed Božju. Zato je njezin
    razum uvijek shvaćao čisto i bistro, što je dobro i što je zlo; njezina
    volja bila je gospodarica i kraljica nad svim duševnim moćima i
    darovima. Ti su u svemu bili podložni njezinim zapovijedima tako da
    nijedna strast nije mogla ni najmanje utjecati na odluke njezine
    nepokvarene volje. Sretna si, presretna si i u tom, prečista Djevice!

    Dočim ja nevoljan čamim kao rob pod vlašću svojih neurednih strasti!
    One prečesto tako zasljepljuju moj razum da ja vidim zlo ondje gdje se
    nalazi moje dobro; vidim svoju propast, gdje je moja prava sreća! ...
    Strasti mi toliko zanašaju za sobom volju, da padam iz grijeha u
    grijeh, da se sve to većma od Boga odalečujem! ... Tužno je stanje duše
    moje; s toga se obraćam k Tebi, nebeska Majko moja Marijo, proseći Te
    za Tvoju svetu pomoć.

    Bezgrješna Djevice, Ti dobro znaš u kojoj
    se tami nalazi moj razum, kako je slaba moja volja. De, pomozi mi mila
    Majko moja, da se moj razum i moja volja otresu svih mojih dosadašnjih
    neurednih strasti. Rasvijetli mi razum, ojačaj mi volju, da ona potpuno
    zavlada mojim cijelim bićem, što ga evo posjećujem tebi i Gospodinu
    Bogu za sve vijeke vjekova. Amen.

    12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."

    Osma subota

    BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I PUNINA MILOSTI

    Zdravo, milosti puna! Tako je Arhanđeo Gabrijel pozdravio bezgrješnu
    Djevicu! Nijedan od sinova Adamovih nije bio tako sretan da dobije
    takav pozdrav od poslanika Božjega; jer ni jedan nije bio toliko sretan
    da u prvom času svoga začeća bude sačuvan od svake ljage istočnoga
    grijeha. Marija je uistinu bila puna milosti, jer je njezina duša bila
    svijetla kao sunce žarko koje rasvjetljuje i grije sve zvijezde oko
    sebe; bila je prelijepa, prečista i sveta; jednom riječju: bila je
    potpuno savršena u svakom pogledu jer nije bila osjenjena istočnim
    grijehom poput ostalih duša Adamovih potomaka. Na njezinu se dušu nisu
    protegle kobne posljedice istočnoga grijeha, jer ju je Bog stvorio u
    prvom času njezina Začeća nevinu i svetu na svoju sliku i priliku;
    stoga i je Marija, nebeska naša Majka, milosti puna. - No ona je
    milosti puna ne samo zato, što joj je duša bila slobodna od zlokobnih
    posljedica istočne ljage, nego još više zbog toga što ju je Vječni Otac
    od vijeka bio odredio za Majku svomu jedinorođenomu Sinu, a Duh Sveti
    za svoju prečistu zaručnicu, pa stoga je nju presveto Trojstvo uresilo
    posebnim obiljem raznovrsnih svojih milosti još u prvom času njezina
    Začeća. Ona je morala biti obdarena svakom milosti, kojom može uresiti
    jednu dušu samo ljubav milostivog Boga, te da ona bude dostojna majka
    Sina Božjega. Radi toga upravo Marija je uistinu puna milosti! Naš
    skučeni razum zapravo ne može shvatiti veličinu i moć milosti kojima je
    Marija bila ukrašena; ali znamo da je ona morala uživati velike i
    neshvatljive milosti koje dolikuju Majci jedinorođenoga Sina Božjega i
    Zaručnici Duha Svetoga! ... Znamo da je ona kao takva, još od prvoga
    časa svoga začeća, uživala najsavršenije darove, da uvijek bude vjerna
    Bogu, te izbjegava sve grijehe. Zato joj je sam Bog po svom poslaniku
    poručio da je ona milosti puna! ... Kakvu dakle puninu svake milosti
    nije Svevišnji udahnuo u dušu prečiste Djevice?...

    Za svaku
    dušu vrijedi više i najmanji dar vrhunaravne Božje milosti, negoli
    čitav svijet. I ja sam od Boga dobio toliko darova njegove svete
    milosti! ... A kako sam se njima služio? ... Eh, da sam uvijek bio
    vjeran tim darovima, do koje li se savršenosti ne bi bio popeo? ... No,
    nažalost, ja sam ih prezirao i rasipao poput sina rasipnoga! ... Sada
    uviđam svoju nevjernost, stoga odlučujem da ću odsada biti vjeran
    poticajima milosti Božje. Ali poznam slaboću svoju, pa stoga se utječem
    Tebi, posrednice naša, da mi isprosiš od Boga sve potrebne milosti.

    Bezgrješna Djevice, moje se srce neizmjerno veseli odkad je bar donekle
    upoznalo kakvim Te je sve milostima Bog obdario! ... I ja s Anđelom
    Gabrijelom usuđujem se da Te pozdravim: Zdravo, milosti puna! Ti si
    radi Tvojih velikih darova uvijek bila najvjernija Bogu, isprosi i meni
    milosti, da od sada budem i ja vjeran Bogu i da Tvojim zagovorom jednom
    zadobijem rajsko uživanje na sve vijeke. Amen.

    12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."

    Deveta subota

    BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I KREPOSTI

    Kršćanske su kreposti veliki dar Božji! Beu Božje pomoći čovjek ne
    može, kako veli sv. Augustin, niti započeti dobru misao, a kamoli kakvo
    dobro izvršiti! ... Bog je onaj koji uljeva u našu dušu klice kreposti
    u istom času kad opere dušu našu bilo od istočnoga bilo od osobnoga
    grijeha. Možemo dapače reći da Bog podjeljuje krepost dušama našim,
    ukoliko On uljeva u njih tolike plodonosne klice, koje, uz naše
    sudjelovanje, razvijaju se i izrastu do najjačih kreposnih stabala. Kad
    Bog odabere jednu dušu, da izvrši koje znamenito dijelo, on joj dade i
    sve milosti potrebite za to poslanstvo; stoga, što Bog više traži od
    jedne duše, to više milosti joj podjeljuje! Kad je naprimjer Bog
    odredio kojega svoga Sveca, da pridigne i preporodi kršćanstvo, kakvim
    li ga sjajnim krepostima nije uresio, da njima zanese duše kršćanske i
    u svom poslanstvu uspije? ... Takvih primjera imamo dosta u kršćanskoj
    povijesti! U tim Svecima upravo su sjale sve kreposti: bili su prožeti
    dubokom vjerom, živim ufanjem, žarkom ljubavlju prema Bogu. S druge
    strane bili su prama svakomu do skrajnosti pravedni, mudri i obzirni u
    svojim odlukama, jaki i u najtežim poteškoćama i patnjama; strogi prama
    svojem tijelu, ne dozvoljavajući mu ni najmanje neurednosti! Ako je Bog
    tako velikim krepostima uresio duše Svetaca, koje su ipak za neko
    vrijeme bile okaljane barem istočnim grijehom, što da zaključimo o
    svojoj nebeskoj Majci Mariji? ... Ona je morala biti još u prvom času
    svoga začeća urešena najsavršenijim krepostima, kojima je morala
    zasjati Zaručnica Duha Svetoga i Mati jedinorođenoga Sina Božjega! Naša
    pamet nije u stanju da shvati te duboke tajne mudrosti i ljubavi Božje!
    ... Na tu misao jedino možemo uskliknuti: Sva si lijepa, o Marijo! U
    Tebi je svaka ljepota, svaka krepost i savršenost!

    Moram
    porumeniti od stida, kad pomislim na se! ... I meni je Bog udijelio u
    svetom krštenju tolike darove, da ih uz svoje sudjelovanje razvijem do
    savršenosti! ... A što sam ja učinio? ... Na darove dobrote Božje malo
    sam se obazirao, jer sam često okretao leđa Bogu, te se klanjao raznim
    kumirima, i tako sam gubio milost i darove Božje! ... Vrijeme je da
    popravim svoju prošlost! ... Stoga ću nastojati da od sada iskoristim
    sve prigode ugodne i neugodne, da uznapredujem u zaostalim krepostima,
    da tako iskažem Bogu svoju zahvalnost.

    Tebi se utječem,
    Bezgrješna Djevice i Majko moja, da me poučiš u svakoj prigodi, da me
    svojom svetom pomoći okrijepiš, da svaku prigodu iskoristim, vježbajući
    se u krepostima koje su mi potrebite za spas duše moje. Mnogo se nadam
    od Tvoje svete pomoći. Dapače uvjeren sam da ću Tvojom pomoći zaista
    uznapredovati u kreposti i da ću jednom s Tobom uzmoći slaviti Boga na
    vijeke.

    Amen.

    12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."

    ane

    Broj postova : 1019
    Join date : 14.11.2009
    Age : 27

    Re: POBOŽNOST DVANAEST SUBOTA NA ČAST BEZGRJEŠNOJ

    Postaj by ane on ned stu 15, 2009 1:25 pm

    Deseta subota

    BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I ŽELJA ZA SAVRŠENOŠĆU

    Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš, koji je na nebesima! To su
    riječi našega božanskog učitelja. On nas sve tim potiče da bez
    prestanka napredujemo u savršenosti. To je dužnost koja svakoga
    obvezuje, ako hoće da bude pravi posinak Božji. Svaki u svom staležu
    dužan je da teži za savršenosti. Sveti Pavao pišući Titu veli da je
    sveto Pismo korisno da čovjeka potiče da bude savršen. Slično se može
    reći o bezgrješnom začeću blažene Djevice Marije. Ona otajstvena
    povlastica, kojom je Bog obdario našu nebesku Majku, daje nam prigodu,
    potiče nas, da dobro promišljamo o toj za našu dušu prevažnoj istini. A
    nije li valjda istina da je najveće, dapače jedino naše dobro, za kojim
    moramo težiti, usavršavanje duše naše? ... Ta zašto se mi toliko divimo
    bezgrješnom Začeću Marijinom, nego zato što nam se Blažena Djevica
    Marija prikazuje velika i uzvišena, urešena izvanrednim darovima, puna
    svijetlih i sjajnih kreposti tako da je ona još u prvom času svoga
    Začeća bila uzvišena na toliki stepen savršenosti, na koji ne dopriješe
    Sveci ni do svoje smrti? ... Mi se Majci Božjoj divimo, jer znamo da je
    taj stepen njezine savršenosti, taj bjelokosni toranj njezinih
    uzvišenih i savršenih kreposti, bio sazidan na tvrdom kamenu njezina
    bezgrješnog Začeća! Bezgrješna dakle Djevica jest za nas prava škola, u
    kojoj učimo važnu istinu, da smo svi dužni slijediti njezine sjajne
    primjere, da težimo za savršenošću! Čije se srce zato ne bizanijelo, da
    nju slijedi u savršenosti, vidjevši je ne samo slavnu i uzvišenu, nego
    sretnu i presretnu, ukoliko je ona uvijek bila slobodna od ropstva
    zmije paklene? Tko si ne bi želio njezinu svetu slobodu, , zbog koje je
    ona slobodno upravljala svim svojim čuvstvima, tako da je njezino srce
    uvijek bilo čisto i neokaljano; plamtjelo je pravom i svetom ljubavlju
    prema Bogu! ... Te je plodove pobrala prečista naša Majka od milosti,
    kojima je bila urešena još u prvom času svoga začeća! ... Tko dakle ne
    bi želio da se popne što bliže do istoga stepena savršenosti, do istih
    darova i milosti? ... Bezgrješna je dakle Djevica za nas, radi svoga
    uzvišenog Začeća i vjernog sudjelovanja s primljenim milostima, pravi
    poticaj da revno nastojimo oko usavršavanja duše svoje!

    Sretna
    li mene, ako budem neprestano nastojao da i u tomu slijedim nebesku
    Majku i da se što više približim njezinoj savršenosti, koju je uživala
    već u prvom času svoga Začeća. - Nastojat ću dakle svim silama da se
    vježbam u svakoj prigodi i suprotivštvini u savršenosti.

    A Ti
    učiteljice moja, prečista Djevice, znaš kako me zasljepljuju moje
    strasti, da ne vidim pravoga puta k savršenosti. Ti me dakle prati i
    pouči u svakoj prigodi, da slijedim Tvoje primjere i doprem do one
    savršenosti, koju Bog od mene traži na ovom svijetu, da pak zadobijem
    vječnu slavu na vijeke.

    Amen.

    12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."

    Jedanaesta subota


    BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I ČISTOĆA SRCA

    Pomislimo da nam prečista Djevica Marija neprestano upravlja ove
    riječi: Sinko moj, kćeri moja, daj mi srce svoje! Da, Marija s pravom
    traži od nas srce i to čisto srce, poput njezina presvetoga Srca,
    Marija je naša Majka, a svaka majka ima pravo da je njezino dijete
    ljubi, časti i vrši njezine zapovijedi i njezine želje! Stoga i Marija,
    naša nebeska Majka, ima pravo na ljubav našu: dužni smo da joj
    posvetimo ljubav srca svoga. No kako bismo mi mogli ljubiti Mariju, kad
    bi naše srce bilo nečisto? ... Mi bismo se teško prevarili, kad bismo
    mislili, da možemo ljubiti prečistu Djevicu srcem koje traži prije
    svega drugo, negoli da bude čisto! Ako promislimo, što je ljubav, lako
    ćemo se uvjeriti o toj istini. Ljubiti koga, znači nastojati da se što
    više združi srce naše, volja naša sa srcem i voljom osobe koju ljubimo.
    Kad bismo mi tvrdili da ljubimo jednu osobu, a uz to bi se uvijek
    protivili njezinim željama, njezinoj volji, njezinim zapovjedima, tko
    bi nam to vjerovao? ... Dakle, ako mi ljubimo Mariju, ako hoćemo da joj
    posvetimo svoje srce, ono mora biti čisto! Kako bismo mogli ljubiti
    svoju nebesku Majku, njezino prečisto Srce, a imati okaljano svoje
    srce? ... Ne možemo ljubiti bezgrješne Djevice, dok istodobno ljubimo
    grijeh, koji ona prezire i mrzi još od prvoga časa svoga Začeća!
    Ljubiti dakle neoskvrljenu Djevicu, znači, težiti za tim da bude čisto
    naše srce, naša pamet i tijelo naše, tako da ugodimo svojoj miloj Majci
    Mariji! Mi smo dužni ljubiti Mariju, ako želimo da nam se ona u svakoj
    prigodi iskaže pravom Majkom i Zagovornicom pred Bogom; ali ta ljubav
    mora proizlaziti iz čista srca! Bezgrješna Djevica jest majka lijepe
    ljubavi; stoga ona traži od nas čistu i svetu ljubav.

    Svevišnji
    se udostojao da stvori Mariju bezgrješnu i prečistu, da se mi uzmognemo
    u nju ugledati, i da tako, slijedeći njezine svete kreposti,
    uznastojimo oko toga, da i naše srce postane čisto i sveto, poput
    njezina prečistog Srca! - Kako se ja vladam u tom pogledu? ...
    Nažalost, namjesto da posvetim ljubav svoju nebeskoj majci svojoj,
    ljubio sam neuredne strasti svoje, ljubio sam druge stvorove

    ,
    koji su me sve više odalečivali od čiste i svete ljubavi, koju prečista
    Djevica od mene traži. Odlučujem da ću odsad poduzimati sve potrebito
    da se odazovem želji Majke nebeske, da postane čisto srce moje, pamet
    moja i tijelo moje, i da na tom putu nikad ne posustanem.

    A Ti,
    mila moja Majko, vidiš moju dušu nevoljnu, stoga pomozi mi, podigni me,
    pokaži mi se pravom majkom, te da s Tvojom svetom pomoću, počnem
    čistiti dušu svoju i srce svoje od svega onoga, što bi me moglo
    odalečiti od Tebe i Tvoga božanskog Sina! Podijeli mi milost, da te od
    sada moje srce počne ljubiti pravom, svetom i čistom ljubavlju. Isprosi
    mi tu milost, te da postanem pravi i vjerni Tvoj sin, i da te uvijek
    slijedim za života i u vječnosti.

    Amen.

    12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."

    Dvanaesta subota

    BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I LJUBAV BOŽJA

    Dostojan si Gospodine Bože naš, da primiš slavu i čast! Tako bi morala
    neprestano slaviti Boga svaka dobra duša; jer nam je Svevišnji učinio
    velike stvari! On nas je stvorio iz ničega sebi na sliku i priliku; on
    je radi nas stvorio ovu zemlju i čitav svemir; on nas je od vijeka
    toliko ljubioda je odredio da njegov jedinorođeni Sin u vremenu poprimi
    naše trpeće tijelo, da zadovolji pravdi Božjoj uz cijenu svoje pregorke
    muke, za nas kukavne potomke Adamove! Gdje se može promisliti veća
    ljubav od te, koju nam je iskazao Gospodin? ... Što je mogao više za
    nas učiniti? ... Uistinu si dostojan Gospodine Bože naš, da primiš
    svaku slavu i čast! ... No ljubav traži da se ljubavlju vrati! Bog nam
    je podijelio tolike darove i tolike milosti, da smo dužni njemu
    iskazivatisvoju ljubav. Ali mi smo dužni njega ljubiti ne samo iz
    zahvalnosti zbog primljenih dobročinstava, nego i zato što on, dobar
    naš Otac, to od nas traži, veleći nam: „ Ljubi Boga svoga svim srcem
    svojim i svom dušom svojom!" ... On nas je na ovaj svijet postavio, on
    je za nas stvorio nebo i zemlju, on nas je odkupio uz cijenu svoga
    jedinorođenoga Sina, on nas neprestano uzdržava i podjeljuje nam
    milosti i darove - sve nam je to dao i daje nam uz uvijet da ga
    ljubimo! ... O kako je dobar Bog! ... Drugo od nas ne traži, nego samo
    ljubav: stoga nas i sveti Ivan uči: „ Ljubimo Boga svoga, jer je on nas
    prvi ljubio!" On nas je od vijeka toliko ljubio, da je odabrao za
    Majku, Učiteljicu i Zagovornicu našu, Zaručnicu Duha Svetoga jednu od
    kćeri Adamovih: Mariju koju je zato očuvao od istočne ljage već u prvom
    času njezina Začeća i uresio je neizrecivim darovima, da ona uzmogne
    biti naša Posrednica i Zagovornica pred njegovim prijestoljem! Znao je
    on, kako smo mi slabi uza sve darove, koje nam je podijelio, pa mu
    njegova ljubav nije dopuštala da nas nakon odkupljenja prepusti samima
    sebi, nego nam je ostavio bezgrješnu Djevicu za Majku, Učiteljicu i
    Zagovornicu našu, da nas čuva, poučava i brani, i da nas vodi putem
    svete ljubavi, da uzmognemo ispunjavati Božju zapovijed: „Ljubit ćeš
    Gospodina Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom!"

    Gospodin Bog s pravom traži od mene ljubav! ... On je sve poduzeo i
    učinio da me privuče k svom srcu. Dao mi je neoskvnjenu Djevicu Majku,
    Učiteljicu i Posrednicu između mene i njega. On će me dakle u svakoj
    nevolji i potrebi čuvati, poučavati i zagovarati. Ona će me najbolje
    napuniti i pomoći da počnem ozbiljno Boga ljubiti i u toj ljubavi
    napredovati.

    Bezgrješna Djevice! Posvećujem se potpuno Tebi, da
    mi budeš Majkom i učiteljicom, da me učiš svetoj ljubavi prema mom
    Stvoritelju i Otkupitelju, i da ja, poput Tebe, u njoj uznapredujem!
    Posrednice naša, osiguraj mi svojim zagovorom sve milosti, da slijedim
    Tebe, Majku dobre ljubavi, u ljubavi prema Bogu za života i u vječnosti.

    Amen.

    12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."

    Posveta

    BEZGRJEŠNOJ DJEVICI NA NJEZIN BLAGDAN


    Marijo bez grijeha začeta! Hoću da budem sav Tvoj danas, kad se nebo i
    zemlja vesele, Tvojoj slavnoj povlastici bezgrješnog začeća. Tebi se
    danas posvećujem! Tebe, prečista Djevice, izabirem za Odvjetnicu i
    Posrednicu između sebe i Boga. Ti budi Gospodarica moja, Kraljica,
    Utočište i Obrana moja! Bezgrješna Djevice i mila Majko moja, Tebi
    prikazujem i darivam tijelo svoje i čuvstva svoja, da budu uvijek čista
    prema zakonu i nauci božanskoga moga Učitelja i miloga Tvoga Sina
    Isusa! Tebi, bezgrješna Djevice, prikazujem i darivam dušu svoju, da se
    uresi krepostima i zaslugama, po primjeru Tvoje prečiste duše! Tebi,
    Majko moja mila, darivam i prikazujem svoju slobodnu volju, da se ona u
    svakoj prigodi svetom odvažnošću odluči samo na ono što Bog od mene
    zahtijeva. Tebi, Odvjetnice moja, darivam i prikazujem razum svoj da
    uzmognem proučavati i slijediti Tvoje sjajne i svete primjere. Posebno,
    Posrednice moja, prikazujem Ti i darivam srce svoje da Tebi služi, Tebe
    sluša, Tebe slijedi! Majko moja mila i dobra, primi me, čuvaj me i
    štiti me kao stvar svoju! Tvoj sam, bezgrješna Djevice, dušom i
    tijelom. Tvoj hoću da budem sve dane života svoga, da tako budem Tvoj i
    za sve vijekove. Amen.

    Sponsored content

    Re: POBOŽNOST DVANAEST SUBOTA NA ČAST BEZGRJEŠNOJ

    Postaj by Sponsored content Today at 6:21 pm


      Sada je: pet pro 09, 2016 6:21 pm.