Tajna»Melanija, ono što ću vam danas kazati, neće zauvijek biti tajna;
moći ćete to objaviti 1858. godine (godina ukazanja Majke Božje u
Lurdu).
Svećenici, službenici mog Sina, svojim su rđavim živo-tom, svojim
nepoštovanjem i nepobožnošću, kojom služe svete tajne, svojom ljubavlju
prema novcu, prema častima i zadovoljstvima, postali kloake nečistoće.
Da, svećenici traže kaznu, i kazna visi nad njihovim glavama. Teško
svećenicima i drugim osobama, posvećenima Bogu, koji, svojom
nevjernošću i svojim rđavim životom, ponovo razapinju mog Sina! Grijesi
Bogu posvećenih osoba vapiju do Neba i zazivaju kaznu i, gle, Božja je
kazna pred njihovim vratima, jer se više ne može naći nikoga, tko bi
zazivao milosrđe i oprost za grijehe naroda; nema više blagorodnih
duša, nema više nikoga, koji je dostojan prikazati prečistu žrtvu
Vječnomu za spasenje svijeta.
Bog će kazniti svijet kao nikada dosada.
Teško stanovnicima zemlje! Bog će izliti svoju srdžbu, i nitko neće moći izbjeći tolikim sakupljenim zlima.
Upravitelji, vođe naroda Božjega, zanemarili su molitvu i pokoru,
i demon je zamračio njihovu inteligenciju; oni su postali lutajuće
zvijezde, koje stari đavao svojim repom vuče za sobom, da propadnu. Bog
će dopustiti staroj zmiji da unese razdor među one, koji vladaju, u sva
društva i u sve obitelji. Patit će od fizičkih i od moralnih patnja;
Bog će prepustiti ljude same sebi i poslat će kazne koje će se
naizmjenično zbivati tokom tridesetpet godina.
Čovječanstvo je pred najstrašnijim nevoljama i najvećim
događajima; ono treba očekivati da se njim vlada željeznom rukom i da
pije kalež Božje srdžbe. Neka Namjesnik mog Sina, Vrhovni Pontifeks
Pijo (IX) ne napušta više Rima poslije godine 1859., ali neka ostane
čvrst i odvažan, neka se bori oružjem vjere i ljubavi, i ja ću biti s
njim.
Neka nema povjerenja u Napoleona; njegovo je srce dvolično, i kad
bude htio biti istovremeno Papa i car, Bog će ga tada napustiti; on je
orao koji, u težnji k stalnom usponu, pada na mač, koji je trebao
poslužiti da prisili narode, da se uzdignu.
Italija će biti kažnjena zbog njene želje da se oslobodi jarma
Gospodara nad gospodarima; tako će ona biti prepuštena ratovima; krv će
teći na sve strane: crkve će biti zatvorene i oskvrnjene; svećenici,
kao i redovnici, bit će proganjani; bit će osuđivani na smrt i bit će
okrutno umoreni. Mnogi će se odreći vjere, i bit će mnogo svećenika i
redovnika, koji će se odijeliti od prave religije; među tim osobama bit
će i biskupa.
Neka se Papa čuva čudotvoraca; došlo je vrijeme kad će se u zraku
i na zemlji zbivati najneobičnija čudesa. Godine 1864, bit će pušten iz
pakla Lucifer s velikim brojem demona; oni će postepeno potkopavati
vjeru čak i kod osoba posvećenih Bogu; oni će ih zaslijepiti tako, da
će samo po izvanrednoj milosti moći pojmiti duh ovih zlih anđela;
brojni samostani potpuno će izgubiti vjeru i izgubit će se mnogo duša.
Rđave knjige umnožit će se na zemlji, a duhovi tmine posvuda će
donositi mlitavost u stvari, koje se odnose na službu Božju; oni će
imati veliku moć nad prirodom; postojat će crkve koje će služiti tim
duhovima. Zli duhovi prenosit će ljude s jednog mjesta na drugo, a među
njima i svećenike, jer ne će biti vođeni dobrim duhom Evanđelja, koji
je duh poniznosti, milosrđa i revnosti za slavu Božju. Oni će
uskrisivati mrtve, čak i pravednike (to jest mrtvi će uzeti obličje
pravednika, koji su nekada živjeli na zemlji, da bi bolje zaveli ljude;
ti tobožnji uskrsli mrtvaci, koji su u stvari sami đavoli u tom
obličju, propovijedat će jedno drugo evanđelje, suprotno Evanđelju
Isusa Krista, niječući postojanje raja i duša osuđenih na vječnu
propast. Sve te duše činit će se kao da su sjedinjene sa svojim tijelom
— to je Melanijina opaska). Na sve strane zbivat će se izvanredna
čudesa, jer će se prava vjera ugasiti, a lažna svjetlost obasjat će
svijet. Teško crkvenim dostojanstvenicima, koji se brinu jedino o tome
kako će steći veće bogatstvo, kako će sačuvati autoritet i vladati
taštinom.
Namjesnik mog Sina mnogo će patiti, jer će neko vrijeme Crkva
biti prepuštena velikim progonima; to će biti vrijeme tame; Crkva će
biti u strašnoj krizi.
Sveta Božja vjera bit će zaboravljena, a svaki pojedinac htjet će
da sam upravlja i da bude nad svojim sličnima. Dokinut će se svaka
građanska i crkvena vlast, svaki red i pravda bit će bačeni pod noge;
vidjet će se samo umorstva, mržnja, zavist, laž i nesloga, ne će biti
ljubavi prema domovini i prema obitelji.
Sveti Otac patit će mnogo. Ja ću biti s njim do kraja, da bih primila njegovu žrtvu.
Zli će nekoliko puta nasrnuti na njegov život, a da mu ne će moći
naškoditi u tim danima; ali ni on, ni njegov nasljednik (koji ne će
dugo vladati — opaska Melanije)... ne će ugledati triumf Crkve Božje.
Sve građanske uprave imat će jedan jedini nacrt, koji će se
sastojati u tome, da se dokinu i da iščeznu svi religiozni principi, da
bi ih zamijenili materijalizmom, ateizmom ili spiritizmom i porocima
svih vrsta.
Godine 1865. doći će mrzlost opustošenja na sveta mjesta; u
samostanima cvijeće Crkve će istrunuti i demon će se pojaviti kao kralj
srdaca. Neka oni, koji su na čelu redovničkih zajednica, budno paze,
koje osobe primaju, jer će se demon okoristiti svakom zlobom, da bi u
redovničke redove uvukao osobe predane grijehu, jer će bezakonje i
tjelesna zadovoljenja biti rasprostranjena po cijeloj zemlji.
Francuska, Italija, Španjolska i Engleska bit će u ratu; krv će
teći ulicama; Francuz će se boriti s Francuzom, Talijan s Talijanom, a
zatim će se povesti jedan opći rat koji će biti strašan. Kroz neko
vrijeme Bog se ne će sjećati ni Francuske ni Italije, jer one ne će
znati za Evanđelje Isusa Krista. Zli će rasprostraniti svu svoju zlobu;
ubijat će se, uzajamno će se masakrirati sve do u domove.
Na prvi udar njegova strašnog mača planine i cijela priroda
drhtat će od užasa, jer su bezakonja i zlodjela ljudi provalila kroz
nebeski svod. Pariz će biti spaljen, a Marseille će biti potopljen;
mnogi će veliki gradovi biti potresom uzdrmani i porušeni; povjerovat
će se da je sve izgubljeno; vidjet će se samo umorstva; čut će se samo
zveket oružja i svetogrdne psovke. Pravedni će mnogo patiti. Njihove
molitve, njihove pokore i suze dići će se do Neba, i cio Božji narod
tražit će oproštenje i milosrđe, i tražit će moju zaštitu i moje
posredovanje. Tada će Isus Krist, činom svoje pravde i svog velikog
milosrđa prema pravednima, zapovjediti svojim anđelima da usmrte sve
njegove neprijatelje. Odjednom će izginuti svi progonitelji Crkve Isusa
Krista i svi ljudi predani grijehu, i zemlja će postati poput pustinje.
Tada će doći mir, pomirba Boga s ljudima. Isus Krist će biti služen,
klanjat će mu se i bit će slavljen; ljubav će posvuda cvasti. Novi
kraljevi bit će desna ruka Svete Crkve, koja će biti snažna,
jednostavna, pobožna, siromašna, revna i koja će nasljedovati vrline
Isusa Krista. Evanđelje će biti posvuda propovijedano, i ljudi će veoma
napredovati u vjeri, jer će biti jedinstvo između radnika Kristovih i
ljudi koji će živjeti u Božjem strahu.
Taj mir među ljudima ne će biti dugog vijeka. Dvadeset-pet godina
dobra uroda učinit će, da se zaboravi, da su grijesi ljudi uzrok svih
nevolja koje dolaze na zemlju.
Jedan preteča Antikrista svojim trupama od više naroda borit će
se protiv pravog Krista, jedinog Spasitelja svijeta; on će proliti
mnogo krvi i nastojat će uništiti kult Boga, da bi se sam nametnuo kao
božanstvo.
Na zemlju će udariti sve vrste pošasti (a povrh svega kuga i
glad, koji će biti posvuda), bit će ratova sve do posljednjeg rata,
koji će voditi deset Antikristovih kraljeva, koji će svi imati jedan
jedini plan, a bit će jedan jedini koji će vladati svijetom. Prije nego
što se to dogodi, na svijetu će vladati lažni mir, mislit će se jedino
na zabave, zli će se prepustiti svim vrstama grijeha, ali djeca svete
Crkve, djeca vjere, moji istinski nasljedovatelji rast će u ljubavi
Božjoj i u vrlinama, koje su mi najdraže. Blago jednostavnim dušama,
koje su vođene Duhom Svetim! Ja ću se boriti zajedno s njima, sve dok
ne uđu u puninu vremena.
Priroda traži osvetu nad ljudima i dršće od užasa u iščekivanju onoga, što se mora dogoditi zemlji okaljanoj zločinima.
Dršćite, zemljo i vi, koji obavljate službu Isusu Kristu i koji
nadasve obožavate sami sebe, dršćite, jer će vas Bog prepustiti svom
neprijatelju zato, što su sveta mjesta postala i iskvarena. Mnogi
samostani nisu više Božje kuće, već pašnjaci Asmodeja i njegovih.
To će biti u doba, kad će se roditi Antikrist, od jedne židovske
redovnice, od jedne lažne djevice, koja će imati odnos sa starom
zmijom, učiteljicom nečistoće; njegov će otac biti Ev. (negdje stoji:
biskup; Ev. je kratica od éveque = biskup). Rađajući se, on će bljuvati
svetogrđa, imat će zube; jednom riječju bit će to utjelovljeni đavao;
on će ispuštati zastrašujuće krikove, činit će »čudesa«, a hranit će se
nečistoćom. On će imati braću, koja, premda neće biti utjelovljeni
đavli kao on, ali će biti djeca zla; u dvanaestoj godini bit će
zapaženi po svojim hrabrim pobjedama koje će izvojevati svaki na čelu
vojske, koje će pratiti paklene legije.
Izmijenit će se godišnje dobi; zemlja će davati samo rđave
plodove; zvijezde će izmijeniti svoje uobičajene putanje. Mjesec će
svijetliti samo slabom crvenkastom svjetlošću. Voda i vatra prouzročit
će zemaljskoj kugli grčevite pokrete i strašne potrese, koji će
progutati planine, gradove... itd.
Rim će izgubiti vjeru i postat će sjedište Antikrista.
Demoni zraka činit će s Antikristom velika čudesa na zemlji i u
zraku, a ljudi će se sve više izopačivati. Bog će se brinuti o svojim
vjernim slugama i ljudima dobre volje. Evanđelje će se propovijedati po
svoj zemlji, svi narodi i sve nacije znat će za istinu!
Ja upućujem zemlji neodgodivi poziv: Pozivam sve istinske učenike
Boga živoga i koji vladaju na nebesima; pozivam istinske sljedbenike
Krista, koji je postao čovjekom, jedinoga i istinskog Spasitelja
svijeta; ja pozivam svoju djecu, svoje istinske poklonike, one, koji su
mi se predali da ih odvedem svom božanskom Sinu, koje sam, da tako
kažem, nosila u svojim rukama; one koji su živjeli u mom duhu. Konačno
pozivam Apostole posljednjih vremena, odane učenike Isusa Krista, koji
su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u
preziru i tišini, u molitvi i u mortifikaciji, u čednosti i jedinstvu s
Bogom, u patnjama i sakriveni od svijeta. Hajdete i pokažite se kao
moja najdraža djeca; ja sam s vama i u vama, ukoliko vaša vjera bude
svjetlost, koja će vas rasvjetljavati u tim danima nesreće. Neka vas
vaša revnost tako izgradi, da gladujete za slavu i čast Isusa Krista.
Borite se, djeco svjetlosti, vi malobrojni, koji je vidite; jer evo
vrijeme vremena, kraj krajeva.
Crkva će biti zamračena, svijet će biti užasnut. Ali dolaze Enoh
i Ilija puni Duha Božjega, oni će propovijedati s Božjom silom, i ljudi
dobre volje vjerovat će u Boga, i mnoge duše bit će utješene, oni će
veoma napredovati snagom Duha Svetoga i osudit će đavolske zablude
Antikrista. Teško stanovnicima zemlje! Bit će krvavih ratova i gladi.
kuge i zaraznih bolesti, bit će kiše i strašne tuče životinja, gromova
koji će prodrmati gradove, potresa koji će progutati zemlje, u zraku će
se čuti glasovi, ljudi će udarati glavom o zidove, zazivat će smrt, a s
druge strane smrt će im donijeti mučenje, krv će teći na sve strane.
Tko bi mogao pobijediti, kad Bog ne bi skratio vrijeme iskušenja? Boga
će ganuti krv, suze i molitve pravednika.
Enoha i Iliju će umoriti, poganskog će Rima nestati, s neba će
padati vatra i spaliti tri grada, cio svemir bit će zahvaćen užasom, i
mnogi će popustiti i biti zavedeni, jer se nisu klanjali istinskom
Kristu koji živi među njima; evo vremena, sunce se zamračuje, vjera će
jedino živjeti. Evo vremena, ponor se otvara. Evo kralja tmina nad
kraljevima. Evo zvijeri s njezinima, ona se naziva spasiteljem svijeta.
On će se taštinom uzdići u zrak da bi dosegnuo Nebo, on će biti ugušen
dahom svetog Mihaela Arkanđela. Past će, i zemlja, koja će tri dana
biti u neprestanom razvitku, otvorit će svoju utrobu punu vatre, tu će
biti bačen u vječne bezdane pakla zajedno sa svojima. Tada će voda i
vatra očistiti zemlju i uništiti sva djela ljudske taštine, i sve će
biti obnovljeno, Bog će biti služen i slavljen.
Potom mi je Presveta Djevica dala također na francuskom pravila
jednoga novog reda. I, kad mi je saopćila pravila toga novog reda,
Presveta Djevica je nastavila:
»Ako se oni obrate, kamenje i stijene, pretvorit će se u žito, a sama će zemlja osjemeniti krumpir«.
— Da li predano molite, djeco moja? Oboje odgovorismo:
— Oh, ne, gospođo, ne molimo mnogo.
— Ah, moja djeco, to treba da radite, da molite i navečer i
ujutro. Kada ne možete više, molite jedan Očenaš i jednu Zdravo Mariju,
a kad imate vremena, molite više. »Samo poneka starija žena dolazi na
sv. misu, ostali preko cijelog ljeta rade i nedjeljom, a zimi, kad ne
znaju, što bi radili, oni ne odlaze na sv. misu, osim možda da se
izruguju s vjerom. Za vrijeme korizme oni odlaze u mesarnicu kao psi«.
— Zar niste vidjeli pokvareno žito, moja djeco? Oboje odgovorismo: »Oh, ne, gospođo.«
Presveta Djevica obrati se Maksiminu: »Ali ti, drago dijete, ti
si to morao vidjeti jednom, kad si s ocem išao u Coin. Čovjek iz mjesta
kazao je tvom ocu: »Dođi vidjeti kako mi žito trune«. Vi ste se
navratili k njemu. Tvoj je otac uzeo dva tri klasa u ruku, protrljao ih
i oni se pretvoriše u prah. Kasnije, kad ste se vraćali, i kad ste bili
pola sata od Corpsa, otac ti dade komad kruha i reče: »Drži, dijete
moje, jedi ove godine, jer ne znam, hoćeš li imati što jesti iduće
godine, ako žito bude trulo kao ovo«.
Maksimin odgovori: »To je zaista bilo tako, gospođo, ali se toga nisam sjetio«.
I Presveta Djevica završi na francuskom: »Dobro, djeco moja, učinite, da ovo dođe do cijelog mog naroda!«
Potom ona krenu i dođe sve do mjesta kamo sam se bila uspela da
vidim gdje su mi krave. Njena su stopala dodirivala samo vrhove trave,
a da je nisu savijale. Došavši na malu uzvišicu, lijepa se Gospođa
zaustavi, i ja brzo dođem pred nju, da bih je lijepo, lijepo
promatrala, i da bih nazrela kojim će putem nastaviti; jer u stvari,
što se mene tiče, ja sam bila zaboravila na krave i na gazde, kod kojih
sam bila u službi; ja sam zauvijek i bezuvjetno pripadala mojoj Gospi;
da, ja nisam htjela nikada, da je ostavim, ja sam je pratila bez misli,
raspoložena da joj služim, dok budem živa.
S
mojom Gospođom vjerujem da sam zaboravila i raj; jedina
moja misao bila je kako da joj služim u svemu, i ja vjerujem, da sam
bila sposobna da učinim sve što je ona od mene tražila da uradim, jer
mi se činilo, da ima ogromnu moć. Promatrala me je s nježnom dobrotom,
koja me je privlačila k njoj; željela sam, zatvorenih očiju, da se
bacim u njeno naručje. Ali mi nije dala vremena da to učinim. Neosjetno
se uzdigla nad zemljom na visinu otprilike metar ili nešto više, i,
ostajući tako da lebdi u zraku sasvim kratko vrijeme, moja lijepa
Gospođa pogleda u nebo, zatim na zemlju sa svoje desne i lijeve strane,
a onda me pogleda u oči tako blago, s toliko ljubaznosti i dobrote, da
sam vjerovala, da će me privući u samu sebe, i činilo mi se da se moje
srce otvara njezinu Srcu.
I, dok mi se srce topilo od radosti, lik moje dobre Gospođe
polako je iščezavao, činilo mi se, da se povećava kretanje svjetlosti
ili da se skuplja oko Presvete Djevice, kao da bi me htjela spriječiti
da je dulje gledam. Tako je svjetlost zamjenjivala dijelove tijela koji
su iščezavali pred mojim očima, ili kao da se tijelo moje Gospođe, dok
nestaje, pretvara u svjetlost. Onda se svjetlost u obliku kugle polako
uzdignu u desnom smjeru.
Ja ne mogu reći da li se obujam svjetlosti smanjivao prema tome,
koliko se ona uzdizala, ili je zbog tog udaljavanja ona bivala sve
manja, znam da sam ostala s uzdignutom glavom i s pogledom prikovanim u
tu svjetlost, pa čak i kad je ona, stalno se udaljujući i smanjujući
se, konačno iščezla.
Kada skinuh pogled s nebeskog svoda, pogledah oko sebe, i vidjeh
Maksimina kako me promatra, te mu rekoh: »Menin, to mora da je bio
dragi Bog mog oca, ili Presveta Djevica, ili neka velika svetica«. A
Maksimin podigavši ruke k nebu reče: »Ah, da sam to znao«!
Navečer 9. rujna vratismo se kući ranije nego obično. Ja se
zabavih vežući krave i dovodeći štalu u red. Nisam bila završila posao,
kad k meni dođe, plačući, gospodarica i reče:
»Zašto ne dođeš, dijete moje, da mi kažeš što vam se to dogodilo
u planini?« (Maksimin, ne zatekavši svojih gospodara, koji se još nisu
vratili s posla, dođe k mojima, i ispriča sve, što je vidio i čuo). Ja
joj odgovorih: »Sve sam htjela kazati ali sam prije htjela završiti
posao«. Trenutak kasnije uđoh u kuću i gazdarica mi reče: »Ispričaj mi
sve, što ste vidjeli; Bruitov pastir (Bruit je nadimak Pierre Selmea,
Maksiminova gazde) sve mi je ispričao«.
Započeh pripovijedati i negdje usred priče, dođoše moje gazde s
polja, a gazdarica, koja je plakala, slušajući žalbe i prijetnje naše
blage Majke, reče: »Ah, vi ste htjeli sutra ići da žanjete žito,
čuvajte se dobro, dođite da čujete što se dogodilo ovoj maloj i de
Selmeovom pastiru«. I, okrenuvši se k meni, reče: »Ispričaj sve od
početka«. Ja sam sve ponovo ispripovijedala, a kad završih, moj gospodar
reče: »To je bila Presveta Djevica ili neka velika svetica, koju
je dragi Bog poslao, a to je, kao da je sam dragi Bog došao, treba da
učinimo sve što je ta svetica kazala. Kako ćete to saopćiti njegovu
cijelom narodu?« Odgovorih: »Kažite mi, kako da to učinim, i ja ću
učiniti«. Na to on dodade, pogledavši u majku, svoju ženu i svog brata:
»Treba da o tom razmislimo«. Zatim svako pođe' svojem poslu.
Poslije večere, Maksimin i njegovi gospodari dođoše k mojima da
ispričaju sve, što im je Maksimin kazao i da bi zaključili što treba
sad učiniti, »jer«, rekoše oni, »čini nam se, da je to bila Presveta
Djevica, poslana od dragog Boga, treba da vjerujemo u riječi, koje je
kazala. Ona je rekla da to mora saznati sav svijet, možda bi ova djeca
morala obići cijeli svijet, da bi svi saznali zapovijedi dragoga Boga,
jer će se inače na nas sručiti velike nesreće«. Poslije kraće šutnje
moj gazda reče, obraćajući se Maksiminu i meni: »Znate li, što treba da
uradite, djeco moja? Sutra rano ujutro ustanite i oboje pođite
gospodinu župniku i sve mu ispripovjedite što ste vidjeli i čuli;
lijepo mu kažite sve, što vam se desilo, on će vam reći što treba da
radite.
Sutradan iza ukazanja, 20. rujna, pođosmo Maksimin i ja zajedno
do gospodina župnika. Kad zakucah na vrata, otvori domaćica i upita
nas, što želimo. Kazah na francuskom (kojim nikada dotada nisam
govorila): »Želimo govoriti s gospodinom župnikom«. — »A što mu želite
kazati?« upita ona. — »Želimo mu kazati, gospođice, da smo jučer čuvali
krave u brdima des Baissesa, i kad smo ručali itd., itd.« Mi joj
ispričamo dobar dio riječi Presvete Djevice. Tada zazvoni crkveno zvono
za sv. misu. Gospodin opat Perrin, lasalettski župnik, koji nas je čuo,
bučno otvori vrata, plakao je, udarao se u prsa i reče nam: »Djeco
moja, mi smo izgubljeni, dragi Bog će nas kazniti. Ah! Bože moj, to vam
se Presveta Djevica ukazala!« I on ode da služi sv. Misu. Ja, Maksimin
i domaćica samo smo gledali jedni u druge. Potom Maksimin reče: »Vraćam
se svom ocu u Corps«.
Zadnja promjena: ane; sub pro 12, 2009 11:38 pm; ukupno mijenjano 1 put.
Portal
Dne 18. rujna 1846. g., uoči svetog ukazanja Djevice ja sam sama,![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/invision/p_up_en.gif)
