Portal
Svjedočanstvo sestre Faustine
Navečer, kad sam bila u ćeliji,ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj odjeći. Jedna ruka je podignuta za blagoslov, druga je dodirivala odjeću na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na prsima izlazile su dvije velike zrake: crvena i bijela. Šuteći promatrah Gospodina. Moja duša je bila prožeta strahom ali i velikom radošću. Nakon nekog vremena Isus mi reče:
"Naslikaj sliku prema onom što vidiš, s potpisom: Isuse, ja se uzdam u Tebe. Ja želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj kapeli, a onda u cijelom svijetu. Ja obećavam da ona duša, koja štuje ovu sliku, neće biti izgubljena. Obećavam također, već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima, posebno u trenutku smrti. Sam ću ih braniti kao svoju čast."
Kad sam o tom izvijestila ispovjednika, dobila sam odgovor: [color=indigo]"To se odnosi na tvoju dušu". On mi reče: "Slikaj Božju sliku u svojoj duši". Kad sam se vratila iz ispovjedaonice opet sam čula slijedeće riječi:
"U tvojoj duši nalazi se Moja slika. Ja želim svetkovinu milosrđa. Želim da slika, koju ćeš ti kistom naslikati, bude svečano posvećena na prvu nedjelju poslije Uskrsa. Ta nedjelja treba biti svetkovina milosrđa. Ja želim da svećenici propovijedaju Moje veliko milosrđe prema grešnim dušama. Grešnik neka se ne boji približiti Mi se. Zrake milosrđa želim izliti na duše ljudi".
Isus mi se potuži riječima:
„Nepovjerenje duša razdire moju nutrinu. Još više me boli nepovjerenje jedne izabrane duše. Uprkos Moje neiscrpne ljubavi ne vjeruju mi. Čak im nije dovoljna Moja smrt. Jao duši koja zloupotrebljava Moju ljubav“.
Kad sam kazala Majci predstojnici što Isus zahtjeva od mene, Majka uzvrati da to Isus treba jasnijim znakom dati da se razumije. Molila sam Isusa za jedan znak kao svjedočanstvo zato, - da si Ti zaista Bog i moj Gospodin i da od Tebe dolaze ove želje. Tada sam čula jedan nutarnji glas kako govori:
"Ja ću dati da me poglavari upoznaju kroz milosti koje ću podjeljivati preko slike".
Kad sam se htjela udaljiti od nutarnjih nadahnuća, reče mi Bog, On će od mene tražiti na Sudnjem danu mnogo duša.
Iscrpljena od nesigurnosti, pitala sam Isusa: "Isuse, jesi li Ti moj Bog ili neki duh? - Jer moji poglavari kažu da ima različitih zavaravanja i duhova. Ako si Ti moj Gospodin, tako molim, blagoslovi me." Isus napravi veliki križ nada mnom, ja se prekrižih. Kad sam Isusa molila za oproštenje radi ove stvari, On reče da Mu s tim pitanjem nisam učinila nikakvu neprijatnost. Gospodin reče da Mu se moje povjerenje jako sviđa.
"Piši slijedeće: Prije nego što dođem kao Pravedni sudac, doći ću kao Kralj milosrđa. Prije nego što započne Dan pravednosti ljudima dat će se sljedeći znak na nebu: svo svjetlo na nebu ugasit će se i bit će velika tama na cijeloj zemlji. Onda će se pojaviti znak križa na nebu i iz svih otvora, gdje su bile probijene ruke i noge Spasiteljeve, izvirat će velike svjetlosti, koji će neko vrijeme osvjetljavati zemlju. To će se dogoditi kratko prije Sudnjeg dana."
O krvi i vodo, što potekoste iz Srca lsusova kao izvor Milosrđa za nas ja se uzdam u Te.
…
U petak nakon Sv. pričesti bila sam duhom uznesena pred prijestolje Božje. Vidjela sam pred prijestoljem Božjim nebeske sile koje bez prestanka slave Gospodina. Osim nebeskog prijestolja vidjela sam svjetlost koja je stvorenjima nepristupačna. Samo Tijelom postala Riječ ulazi tamo kao posrednik. Kad je Isus ušao u tu svjetlost, čula sam riječi:
"Odmah piši što čuješ: Ja sam Gospodar u svojoj biti i ne poznajem ni zapovijedi niti potrebe. Kad pozivam stvorenja u život to se onda događa po mom bezgraničnom milosrđu".
U tom trenutku vidjeh se u našoj kapeli, u svojoj klupi, kao prije. Sv. misa bila je završena. Riječi sam upravo napisala.
Kad sam ugledala svog ispovjednika i vidjela koliko mora trpjeti zbog Djela, kojeg Bog ostvaruje po njemu, uplašila sam se za trenutak i rekla Gospodinu: "Isuse, to je ipak Tvoja nakana. Zašto se ophodiš s njim tako kao da mu želiš otežavati i tražiš da on to čini?"
"Piši: Dan i noć počiva moj pogled na njemu. Poteškoće pripuštam stoga da umnožim njegove zasluge. Ja ne nagrađujem dobar ishod, nego strpljenje i trud koji se za Me poduzimaju.“
Jednom kad sam bila u kuhinji sa sestrom N., bila se na mene nešto malo naljutila i zapovjedila mi za kaznu sjediti za stolom dok je sama teško radila, pospremala i ribala a ja sjedila za stolom. Sestre su ulazile i čudile se da sjedim za stolom i svaka je govorila što je htjela reći. Jedna - da sam lijenčina, druga - kakav osobenjak. Tada sam bila postulantica. Druge rekoše: "Kakva će to biti sestra?" Ne mogoh pak od stola jer sestra mi je zapovjedila pod poslušnost da trebam sjediti sve dok mi ona ne kaže. Koliko djela samozatajnosti sam tada učinila, zna sam Bog. Mislila sam izgorjeti od stida. Bog sam je ponekad tako nešto pripustio da bi oblikovao moju nutrinu. Ipak Gospodin mi je nagradio ovo poniženje velikom utjehom. Za vrijeme večernjeg blagoslova ugledala sam Ga u velikoj ljepoti. Isus pogleda milostivo na mene i reče:
"Moja kćeri, ne boj se patnji, Ja sam s tobom".
Jednog dana ugledah dva puta: jedan posut pijeskom i cvijećem, pun veselja i glazbe i drugih razonoda. Ljudi su išli ovim putem plešući i zadovoljavajući se - dođoše do kraja i ne opaziše da se put tu prekida. Dalje je zijevala strašna provalija, naime pakleni ponor. Duše su padale slijepo u provaliju, tako kako su dolazile upadale su u nju. Njihov broj bio je tako velik da se nije mogao izbrojiti. Vidjela sam i drugi put, štoviše puteljak. Bio je uzak i pokriven trnjem i kamenjem, a ljudi idoše njime sa suzama u očima i različite patnje bile su njihov udio. Neke padoše po kamenju, ipak odmah se digoše i nastaviše dalje. Na kraju puteljka nalazio se predivan vrt koji je bio ispunjen svakom vrstom sreće. I sve duše ulažahu u nj. Odmah zaboraviše svoje patnje u tom trenutku.
Molila sam, kao ponekad, bez riječi. Iznenada ugledah Gospodina Koji mi reče:
"Budi svjesna, ako zanemariš stvar sa slikanjem slike i cijelo djelo Milosrđa, morat ćeš polagati račun na dan Suda za veliki broj duša".
Nakon ovih Gospodinovih riječi moju dušu obuze strah i bojazan. Nisam se mogla sama umiriti. Riječi su odzvanjale, da neću odgovarati na dan Božjeg suda samo za sebe nego i za druge duše.
Jednom mi reče Gospodin:
"Ponašaj se kao prosjak koji ne odbija primiti veliku milostinju, ali tim srdačnije zahvaljuje. Kad ti sada darivam veće milosti, ne izgovaraj se da ih nisi dostojna. To Ja znam. A ti se raduj i uzmi toliko puno blaga iz Mog Srca koliko možeš samo nositi, onda mi se bolje sviđaš. Još jedno ti želim reći – uzmi te milosti ne samo za sebe nego i za tvoje bližnje. To znači - ohrabri duše, koje susrećeš u povjerenju u Moje beskrajno milosrđe. Kako mnogo ljubim duše koje se potpuno pouzdavaju u Mene - za njih Ja činim sve".
…
Kad mi je ispovjednik zapovjedio pitati Isusa za značenje dviju zraka na slici, obećah pitati Gospodina o tom. Za vrijeme moje molitve čula sam nutarnje riječi:
"Obje zrake znače krv i vodu. Blijeda zraka označuje vodu koja opravdava duše. Crvena zraka označuje krv koja je život duša... Ove dvije zrake izvirale su nekoć iz dubina Mog milosrđa, kad je koplje otvorilo moje umiruće srce na križu. Ove zrake štite duše pred srdžbom Mog Oca. Blago onom tko će živjeti u njihovoj sjeni jer ga neće stići pravedna ruka Božja. Ja želim da prva nedjelja poslije Uskrsa postane svetkovinom milosrđa. Zamoli mog vjernog slugu, da toga dana objavi cijelom svijetu o Mom velikom milosrđu. Tko toga dana dođe na Vrelo života primit će potpuno oprost svojih krivica i kazni. Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem Mom milosrđu. Oh kako Me vrijeđa nepovjerenje jedne duše. Takva duša priznaje da sam svet i pravedan a ipak ne vjeruje da sam Ja milosrđe. Ne vjeruje mojoj dobroti. Same sotone veličaju Moju pravednost, a ipak ne vjeruju u Moju dobrotu.
Moje srce raduje se nazivu 'milosrđe'. ^
Objavlhn da je milosrđe najveće Božje svojstvo. Sva djela Mojih ruku okrunjena su milosrđem.
Slijedećeg dana, petak 13. IX ('35.)
Navečer ugledah anđela u mojoj ćeliji, izvršitelja Božje srdžbe. Nosio je svijetlu odjeću. Njegovo lice je svijetlilo. Ispod njegovih nogu je bio oblak, iz kojeg su izlazili gromovi i munje u njegove ruke i tek iz njegovih ruku dodirivali su zemlju. Kad sam vidjela znak Božje srdžbe, koja je trebala pogoditi zemlju, ali posebno jedno određeno mjesto koje iz važnog razloga ne mogu navesti, zamolila sam anđela da stane jedno određeno vrijeme i svijet će činiti pokoru. Ali moja molba nije bila ništa s obzirom na Božju srdžbu. Tada ugledah Presveto Trojstvo. Veličina Njegove slave prože me do srži i ne usudih se ponoviti svoju molbu. U istom sam trenutku osjetila u svojoj duši snagu Božje milosti koja stanuje u mojoj duši. Kad sam bila postala svjesna te milosti trenutačno sam uznesena pred Božje prijestolje. O kako je velik naš Gospodin i Bog i kako je nepojmljiva Njegova svetost! Ne želim se zavarati opisujući Njegovu veličinu, jer uskoro ćemo Ga svi vidjeti kakav On jest. Započela sam moliti Boga za svijet, nutrinom razabranim riječima. Kad sam tako molila, vidjela sam nemoć anđela, koji više nije mogao izvršiti pravednu kaznu nad grešnicima. Još nikada kao tada nisam bila molila takvom nutarnjom snagom. Slijedeće su riječi kojima sam vapila Bogu:
"Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta. Po gorkoj Muci Isusovoj smiluj se nama".
Navečer, kad sam bila u ćeliji,ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj odjeći. Jedna ruka je podignuta za blagoslov, druga je dodirivala odjeću na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na prsima izlazile su dvije velike zrake: crvena i bijela. Šuteći promatrah Gospodina. Moja duša je bila prožeta strahom ali i velikom radošću. Nakon nekog vremena Isus mi reče:
"Naslikaj sliku prema onom što vidiš, s potpisom: Isuse, ja se uzdam u Tebe. Ja želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj kapeli, a onda u cijelom svijetu. Ja obećavam da ona duša, koja štuje ovu sliku, neće biti izgubljena. Obećavam također, već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima, posebno u trenutku smrti. Sam ću ih braniti kao svoju čast."
Kad sam o tom izvijestila ispovjednika, dobila sam odgovor: [color=indigo]"To se odnosi na tvoju dušu". On mi reče: "Slikaj Božju sliku u svojoj duši". Kad sam se vratila iz ispovjedaonice opet sam čula slijedeće riječi:
"U tvojoj duši nalazi se Moja slika. Ja želim svetkovinu milosrđa. Želim da slika, koju ćeš ti kistom naslikati, bude svečano posvećena na prvu nedjelju poslije Uskrsa. Ta nedjelja treba biti svetkovina milosrđa. Ja želim da svećenici propovijedaju Moje veliko milosrđe prema grešnim dušama. Grešnik neka se ne boji približiti Mi se. Zrake milosrđa želim izliti na duše ljudi".
Isus mi se potuži riječima:
„Nepovjerenje duša razdire moju nutrinu. Još više me boli nepovjerenje jedne izabrane duše. Uprkos Moje neiscrpne ljubavi ne vjeruju mi. Čak im nije dovoljna Moja smrt. Jao duši koja zloupotrebljava Moju ljubav“.
Kad sam kazala Majci predstojnici što Isus zahtjeva od mene, Majka uzvrati da to Isus treba jasnijim znakom dati da se razumije. Molila sam Isusa za jedan znak kao svjedočanstvo zato, - da si Ti zaista Bog i moj Gospodin i da od Tebe dolaze ove želje. Tada sam čula jedan nutarnji glas kako govori:
"Ja ću dati da me poglavari upoznaju kroz milosti koje ću podjeljivati preko slike".
Kad sam se htjela udaljiti od nutarnjih nadahnuća, reče mi Bog, On će od mene tražiti na Sudnjem danu mnogo duša.
Iscrpljena od nesigurnosti, pitala sam Isusa: "Isuse, jesi li Ti moj Bog ili neki duh? - Jer moji poglavari kažu da ima različitih zavaravanja i duhova. Ako si Ti moj Gospodin, tako molim, blagoslovi me." Isus napravi veliki križ nada mnom, ja se prekrižih. Kad sam Isusa molila za oproštenje radi ove stvari, On reče da Mu s tim pitanjem nisam učinila nikakvu neprijatnost. Gospodin reče da Mu se moje povjerenje jako sviđa.
"Piši slijedeće: Prije nego što dođem kao Pravedni sudac, doći ću kao Kralj milosrđa. Prije nego što započne Dan pravednosti ljudima dat će se sljedeći znak na nebu: svo svjetlo na nebu ugasit će se i bit će velika tama na cijeloj zemlji. Onda će se pojaviti znak križa na nebu i iz svih otvora, gdje su bile probijene ruke i noge Spasiteljeve, izvirat će velike svjetlosti, koji će neko vrijeme osvjetljavati zemlju. To će se dogoditi kratko prije Sudnjeg dana."
O krvi i vodo, što potekoste iz Srca lsusova kao izvor Milosrđa za nas ja se uzdam u Te.
…
U petak nakon Sv. pričesti bila sam duhom uznesena pred prijestolje Božje. Vidjela sam pred prijestoljem Božjim nebeske sile koje bez prestanka slave Gospodina. Osim nebeskog prijestolja vidjela sam svjetlost koja je stvorenjima nepristupačna. Samo Tijelom postala Riječ ulazi tamo kao posrednik. Kad je Isus ušao u tu svjetlost, čula sam riječi:
"Odmah piši što čuješ: Ja sam Gospodar u svojoj biti i ne poznajem ni zapovijedi niti potrebe. Kad pozivam stvorenja u život to se onda događa po mom bezgraničnom milosrđu".
U tom trenutku vidjeh se u našoj kapeli, u svojoj klupi, kao prije. Sv. misa bila je završena. Riječi sam upravo napisala.
Kad sam ugledala svog ispovjednika i vidjela koliko mora trpjeti zbog Djela, kojeg Bog ostvaruje po njemu, uplašila sam se za trenutak i rekla Gospodinu: "Isuse, to je ipak Tvoja nakana. Zašto se ophodiš s njim tako kao da mu želiš otežavati i tražiš da on to čini?"
"Piši: Dan i noć počiva moj pogled na njemu. Poteškoće pripuštam stoga da umnožim njegove zasluge. Ja ne nagrađujem dobar ishod, nego strpljenje i trud koji se za Me poduzimaju.“
Jednom kad sam bila u kuhinji sa sestrom N., bila se na mene nešto malo naljutila i zapovjedila mi za kaznu sjediti za stolom dok je sama teško radila, pospremala i ribala a ja sjedila za stolom. Sestre su ulazile i čudile se da sjedim za stolom i svaka je govorila što je htjela reći. Jedna - da sam lijenčina, druga - kakav osobenjak. Tada sam bila postulantica. Druge rekoše: "Kakva će to biti sestra?" Ne mogoh pak od stola jer sestra mi je zapovjedila pod poslušnost da trebam sjediti sve dok mi ona ne kaže. Koliko djela samozatajnosti sam tada učinila, zna sam Bog. Mislila sam izgorjeti od stida. Bog sam je ponekad tako nešto pripustio da bi oblikovao moju nutrinu. Ipak Gospodin mi je nagradio ovo poniženje velikom utjehom. Za vrijeme večernjeg blagoslova ugledala sam Ga u velikoj ljepoti. Isus pogleda milostivo na mene i reče:
"Moja kćeri, ne boj se patnji, Ja sam s tobom".
Jednog dana ugledah dva puta: jedan posut pijeskom i cvijećem, pun veselja i glazbe i drugih razonoda. Ljudi su išli ovim putem plešući i zadovoljavajući se - dođoše do kraja i ne opaziše da se put tu prekida. Dalje je zijevala strašna provalija, naime pakleni ponor. Duše su padale slijepo u provaliju, tako kako su dolazile upadale su u nju. Njihov broj bio je tako velik da se nije mogao izbrojiti. Vidjela sam i drugi put, štoviše puteljak. Bio je uzak i pokriven trnjem i kamenjem, a ljudi idoše njime sa suzama u očima i različite patnje bile su njihov udio. Neke padoše po kamenju, ipak odmah se digoše i nastaviše dalje. Na kraju puteljka nalazio se predivan vrt koji je bio ispunjen svakom vrstom sreće. I sve duše ulažahu u nj. Odmah zaboraviše svoje patnje u tom trenutku.
Molila sam, kao ponekad, bez riječi. Iznenada ugledah Gospodina Koji mi reče:
"Budi svjesna, ako zanemariš stvar sa slikanjem slike i cijelo djelo Milosrđa, morat ćeš polagati račun na dan Suda za veliki broj duša".
Nakon ovih Gospodinovih riječi moju dušu obuze strah i bojazan. Nisam se mogla sama umiriti. Riječi su odzvanjale, da neću odgovarati na dan Božjeg suda samo za sebe nego i za druge duše.
Jednom mi reče Gospodin:
"Ponašaj se kao prosjak koji ne odbija primiti veliku milostinju, ali tim srdačnije zahvaljuje. Kad ti sada darivam veće milosti, ne izgovaraj se da ih nisi dostojna. To Ja znam. A ti se raduj i uzmi toliko puno blaga iz Mog Srca koliko možeš samo nositi, onda mi se bolje sviđaš. Još jedno ti želim reći – uzmi te milosti ne samo za sebe nego i za tvoje bližnje. To znači - ohrabri duše, koje susrećeš u povjerenju u Moje beskrajno milosrđe. Kako mnogo ljubim duše koje se potpuno pouzdavaju u Mene - za njih Ja činim sve".
…
Kad mi je ispovjednik zapovjedio pitati Isusa za značenje dviju zraka na slici, obećah pitati Gospodina o tom. Za vrijeme moje molitve čula sam nutarnje riječi:
"Obje zrake znače krv i vodu. Blijeda zraka označuje vodu koja opravdava duše. Crvena zraka označuje krv koja je život duša... Ove dvije zrake izvirale su nekoć iz dubina Mog milosrđa, kad je koplje otvorilo moje umiruće srce na križu. Ove zrake štite duše pred srdžbom Mog Oca. Blago onom tko će živjeti u njihovoj sjeni jer ga neće stići pravedna ruka Božja. Ja želim da prva nedjelja poslije Uskrsa postane svetkovinom milosrđa. Zamoli mog vjernog slugu, da toga dana objavi cijelom svijetu o Mom velikom milosrđu. Tko toga dana dođe na Vrelo života primit će potpuno oprost svojih krivica i kazni. Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem Mom milosrđu. Oh kako Me vrijeđa nepovjerenje jedne duše. Takva duša priznaje da sam svet i pravedan a ipak ne vjeruje da sam Ja milosrđe. Ne vjeruje mojoj dobroti. Same sotone veličaju Moju pravednost, a ipak ne vjeruju u Moju dobrotu.
Moje srce raduje se nazivu 'milosrđe'. ^
Objavlhn da je milosrđe najveće Božje svojstvo. Sva djela Mojih ruku okrunjena su milosrđem.
Slijedećeg dana, petak 13. IX ('35.)
Navečer ugledah anđela u mojoj ćeliji, izvršitelja Božje srdžbe. Nosio je svijetlu odjeću. Njegovo lice je svijetlilo. Ispod njegovih nogu je bio oblak, iz kojeg su izlazili gromovi i munje u njegove ruke i tek iz njegovih ruku dodirivali su zemlju. Kad sam vidjela znak Božje srdžbe, koja je trebala pogoditi zemlju, ali posebno jedno određeno mjesto koje iz važnog razloga ne mogu navesti, zamolila sam anđela da stane jedno određeno vrijeme i svijet će činiti pokoru. Ali moja molba nije bila ništa s obzirom na Božju srdžbu. Tada ugledah Presveto Trojstvo. Veličina Njegove slave prože me do srži i ne usudih se ponoviti svoju molbu. U istom sam trenutku osjetila u svojoj duši snagu Božje milosti koja stanuje u mojoj duši. Kad sam bila postala svjesna te milosti trenutačno sam uznesena pred Božje prijestolje. O kako je velik naš Gospodin i Bog i kako je nepojmljiva Njegova svetost! Ne želim se zavarati opisujući Njegovu veličinu, jer uskoro ćemo Ga svi vidjeti kakav On jest. Započela sam moliti Boga za svijet, nutrinom razabranim riječima. Kad sam tako molila, vidjela sam nemoć anđela, koji više nije mogao izvršiti pravednu kaznu nad grešnicima. Još nikada kao tada nisam bila molila takvom nutarnjom snagom. Slijedeće su riječi kojima sam vapila Bogu:
"Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta. Po gorkoj Muci Isusovoj smiluj se nama".
![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/invision/p_up_en.gif)