16. travnja 1979. navršilo se sto godina kako je u samostanu časnih sestara u Nevers-u umrla Bernardica Soubirous, glavno lice lurdskih ukazanja ovdje na zemlji i prenosilac poruke Neba.
Nema katolika koji nije čuo za Lurd; mnogi su onamo hodočastili, ali je malo onih koji su potanko upućeni o onom što se u Lurdu stvarno dogodilo 1858. godine kad se Blažena Djevica Marija osamnaest puta ukazivala djevojčici Bernardici i preko nje uputila poruku svijetu. Činjenica je da na hrvatskom jeziku imamo malo literature o Lurdu, a pogotovo nemamo djela koje bi nam objektivno i kritički iznijelo povijest ukazanja prema autentičnim dokumentima. Ni ova knjižica nema namjeru ispuniti prazninu i nedostatak jedne kritičke studije o Lurdu. Ali, ipak, želi na temelju autentičnih dokumenata dati objektivan prikaz samih ukazanja da bi čitatelji, a napose hodočasnici u Lurd, mogli dobiti one osnovne podatke o svemu što se u Lurdu dogodilo kao i o značenju njegove poruke. A to je i dovoljno da shvatimo bit poruke koju nam je Nebo u Lurdu uputilo. Jer, kao što Blažena Djevica nije trebala mnogo riječi da izrekne svoje želje, tako smatramo da nije potrebno mnogo papira da njezinu poruku prenesemo i popratimo kratkim opisom i komentarom samih ukazanja.
Kod izrade ove knjižice služio sam se knjigom francuskog teologa René Laurentin-a »Lourdes – Récit authentique des apparitions« (Lurd – vjerodostojan opis ukazanja) – Paris-Lourdes, 1966. R. Laurentin se smatra danas najboljim poznavaocem lurdskih ukazanja sa znanstveno-kritičke strane. Objavio je 13 velikih svezaka u kojima je na znanstven način sa svom povijesnom kritičnošću proučio, obradio i objavio sve dokumente koji se odnose na ukazanja Blažene Djevice Marije i na daljnji razvoj Lurda uključivši tu i život sv. Bernardice. Iz tih 13 velikih svezaka izdvojio je ono najbitnije i objavio u spomenutoj knjizi koja broji 288 stranica. Pripremajući ovu knjižicu povadio sam iz te knjige ono najvažnije, skrativši mnoge sporedne opise i ostalo što ne bi bilo posebno značajno za naše čitatelje. Doslovno sam preveo sve riječi Blažene Djevice Marije, Bernardičine izjave, dijaloge koje je R. Laurentin u svojoj knjizi objavio na temelju vjerodostojnih dokumenata. Tako čitatelj može biti siguran u istinitost opisa samih ukazanja kao i svega što je Bernardica rekla prenoseći nam Gospinu poruku.
No ova knjižica ne sadrži samo prikaz ukazanja nego i komentar o njima. Smatrao sam potrebnim da nakon svakog ukazanja dodam svoj komentar kako bih pomogao čitatelju da lakše razumije smisao svakog ukazanja. Jer, Blažena Djevica i onda kad nije ništa govorila, puno je toga rekla načinom ukazivanja, kretnjama, pogledom, izrazom lica i ostalim. Zato se prikazivanje lurdskog događaja odvija na dva kolosijeka. Najprije slijedimo ukazanja u svoj njihovoj dramatičnosti, praćena neizvjesnošću i uzbuđenjem koje su izazivala u narodu, pa kod civilnih i crkvenih vlasti. Usporedno s tim dajemo komentar ukazanja, otkrivajući njihov smisao i duhovnu poruku. Jer nije nužno čekati tek 25. ožujka kad je Blažena Djevica objavila svoje ime; danas znademo da je to bila ona već 11. veljače, kad se zbilo prvo ukazanje.
Kao što će čitatelj moći primijetiti, ovdje ne donosimo nikakve posebne dokaze za istinitost samih ukazanja. Vjerodostojnost ukazanja pretpostavljamo. Za to nam je mjerodavan sud Crkve, koja se već četiri godine nakon samih ukazanja izjasnila o njihovoj istinitosti. Msgr. Laurence, biskup Tarbes-a, pod čiju upravu potpada i Lurd, nakon četiri-godišnjeg ozbiljnog ispitivanja 18. siječnja 1862. godine izdao je službeni dokument, kojim tvrdi da se Blažena Djevica Marija stvarno ukazala Bernardici Soubirous i da je to ukazanje istinito te vjernici mogu vjerovati u njegovu vjerodostojnost i nadnaravni značaj. Time što je Crkva priznala istinitost lurdskih ukazanja, ona ne obavezuje na vjerovanje jer Lurd kao takav ne ulazi u sadržaj objave. Ali svaki razborit kršćanin prihvatit će za istinito ono za što mu Crkva jamči, kao što je to ovdje. Jer, Lurd samo potvrđuje službenu objavu koju Crkva posjeduje i prenosi. I toj službenoj objavi ovaj Gospin zahvat daje dubinu i otkriva sve bogatstvo, kao što je to pokazao i pokazuje daljnji razvoj vjerskog života u Lurdu.
Opseg ove knjižice ne dopušta nam da posebno prikažemo lurdska čudesa. O tome je opširno pisao dr. Božo Vuco u svojoj knjizi »Lurd – nebeska ukazanja i čudesna ozdravljenja«, Makarska 1974. No, ipak, moramo i ovdje naglasiti da su lurdska čudesa Božja potvrda za vjerodostojnost lurdskih ukazanja. Već od samih početaka u Lurdu su se počela zbivati čudesna ozdravljenja koja ni sama medicinska znanost nije mogla nikako protumačiti. Nakon što bi liječnici proglasili jedno ozdravljenje neobjašnjivim s prirodne strane, tek tada bi Crkva izrekla svoj sud. Do sada je Crkva u Lurdu priznala samo 66 čudesnih ozdravljenja, dok ih je Međunarodna liječnička komisija priznala daleko više. Čudesno ozdravljenje, osim što je dobročinstvo za fizičko zdravlje određene osobe, nosi u sebi još jednu veću i dublju poruku: ono je znak da Bog stvarno djeluje, da potvrđuje, konkretno ovdje u Lurdu, istinitost ukazanja kao i važnost poruke koju je Blažena Djevica Marija uputila svijetu. Posredno se time potvrđuju i sve ostale istine naše svete vjere. Osim toga čudesna ozdravljenja koja su se dogodila i događaju u Lurdu jesu znak jednog važnijeg ozdravljenja koje svaki hodočasnik u Lurdu može zadobiti: ozdravljenje duše od bolesti grijeha.
A ta ozdravljenja duše, koja izmiču vanjskoj kontroli u Lurdu, su daleko brojnija i važnija. Prema tome nas Gospa želi preko tih vidljivih znakova Božje Svemogućnosti dovesti do onoga najvažnijeg radi kojeg je sišla među nas a to je: zdravlje duše i milosni život. Sigurno svaki vjernik, koji je hodočastio u Lurd, složit će se da ondje čovjek na poseban način doživljava istinitost naše svete vjere; nadnaravni svijet je tako blizak i imamo osjećaj kao da se nalazimo u »predvorju« raja. I taj doživljaj svete vjere, njezine univerzalnosti, pa doživljaj Crkve kao velike Božje obitelji koja obuhvaća sve ljude bez obzira na narodnost, jezik, boju kože, sve je to tako duboko i snažno u Lurdu da u hodočasniku mora proizvesti veće prohtjeve za nadnaravne vrijednosti, veću ljubav i oduševljenje za Boga, Isusa Krista, Njegovu i našu Majku, za Crkvu i za sve istine naše svete vjere.
»Po Mariji k Isusu« - to je velika poruka Lurda. I zato smo za naslovnu stranicu uzeli snimku koja, možda, najjasnije sažima lurdsku poruku: Isus Krist pobjedonosno nadvisuje svojim križem, koji se izdiže iznad svega kao znak naše svete vjere; k Njemu nas privodi Blažena Djevica Marija, u znaku svoje lurdske Bazilike, što se nazire u pozadini.
Želio bih na koncu zahvaliti svima koji su mi pružili svoju pomoć pri izradbi ove knjižice. Napose sam zahvalan svojim prijateljima koji su mi dali onaj odlučujući poticaj da sam konačno uspio odvojiti vremena i staviti na papir što već godinama nosim u sebi, nakon što sam i sam hodočastio u Lurd: pomoći drugima da kroz podrobno poznavanje lurdskih ukazanja prodube svoju vjeru u nadnaravni svijet i porastu prema Blaženoj Djevici Mariji, koje je uloga i u životu svakoga od nas da nas privodi bliže svome Sinu, Kristu Gospodinu. Kao što sam i sam u Lurdu doživio »predokus neba«, tako bih želio svakom čitatelju da hodočasti onamo i sam doživi taj »kutić raja« na zemlji. Tek tada će moći shvatiti sve značenje poruke lurdskih ukazanja, čemu bi htjela pomoći i ova knjižica.
16. travnja 1979. na 100. godišnjicu ulaska
sv. Bernardice u obećanu sreću drugoga svijeta
O. Božidar Nagy, DI
OBITELJ SOUBIROUS
Lurd, gradić na jugu Francuske, na podnožju Pirinejskog gorja koje graniči sa Španjolskom, početkom 1858. godine ima svega nekoliko tisuća stanovnika. Život teče svojim uobičajenim tokom. Taj mali provincijski grad nema ništa čime bi privukao pažnju. U njemu samo odjekuju događaji koji se zbivaju u središtu zemlje, u glavnim gradovima, i po svijetu.
Mjesna uprava je uređena: gradonačelnik, policija, sud, kraljev zastupnik... Lurd ima svoga župnika, dva kapelana, a potpada pod biskupiju Tarbes. Tu su i časne sestre, drže sirotište i konvikt. Stanovništvo je podijeljeno na klase, kao uostalom i svagdje...
Među najnižom klasom jedva da bi se mogla naći siromašnija obitelj od Soubirous-ovih. Stanuju u ulici Petits Fossés u takozvanom »cachot«-u (čitaj: kašo), nekadašnjem lurdskom zatvoru. Jedna jedina prostorija za njih šestero, vlažna, mračna! No nisu uvijek bili u takvu stanju. Imali su mlin, ali su pali pod stečaj prije nekoliko godina i od onda ih bije bijeda. Mlin su morali napustiti pa jedan rođak, u čijem je posjedu bio cachot, ustupio im ga je za stanovanje. Otac bez stalnog zaposlenja radi kao najamni radnik, gdje se već nađe kakav posao.
Četvero žive djece: Bernardica 14 godina, rođena 7. siječnja 1844, najstarija; Toinette 11 godina; i dva mlađa braata Jean i Justin. Dva sina su im umrla već prije.
Koncem siječnja Bernardica se vratila iz Bartrès-a, malog mjesta udaljenog nekoliko kilometara od Lurda. Tu je pomagala u kućanstvu i u čuvanju ovaca kod Marie Laguës, svoje dojilje, koja joj je zamijenila majku kroz prvih šesnaest mjeseci života. Treba poći u školu a i na vjeronauk. Jer, Bernardica ne zna ni čitati ni pisati, a nije primila niti prvu pričest. Siromaštvo i bijeda obitelji nisu joj dopustili poći ranije u školu. Povrh toga još je i bolesna. Prije tri godine preboljela je koleru, ali će posljedice nositi kroz cijeli život: astmu i tuberkulozu.
Jedino bogatstvo obitelji jesu križ i krunica; i danas se čuvaju u cachot-u. Vjera kroz molitvu nalazi svoj izraz i ostaje netaknuta uz sve udarce siromaštva i bijede. Iako je na vani krajnje siromaštvo, u očima Božjim ova obitelj nije siromašna. Vjernost Bogu kroz molitvu svakoga dana, bijeda i udarci života strpljivo prihvaćeni i nošeni, jesu vrijednosti koje samo Bog poznaje i cijeni.
I Bernardica posjeduje to nutarnje bogatstvo duha koje će joj biti kao neka predpriprava za milosti čiji će posrednik postati. Ne znamo mnogo o Bernardičinu duhovnom životu prije ukazanja. Ali i ono malo što nam je kasnije otkrila, dostatno je da nazremo o kakvoj se duši radi. Dok je čuvala ovce i pomagala u kući obitelji Laguës, nije joj bilo lako. Dolazilo je i teških časova: »Mislila sam da to dobri Bog hoće. A kad se znade da to dobri Bog dopušta, onda se čovjek ne tuži.« Kako će se rijetko i kod odraslih naći ovakav stav predanja u Božju Volju u kušnjama života!
Zajedničkom večernjom molitvom svete krunice uz ognjište završava i ovaj dan 10. veljače 1858. I nitko ne sluti da je Ona koju su te večeri kao i svakoga dana pozdravljali i zazivali »Sveta Marijo, moli za nas...« da je pogledala na siromaštvo ove obitelji, kao što je davno prije i na »njezinu neznatnost« svratio svoj pogled Svevišnji.
Tiha noć spustila se na Lurd i njegove stanovnike. Sutra započinje novo razdoblje za njihov gradić, za sve njih, a napose za obitelj Soubirous. Svatko bi se samo sažalno nasmiješio onome tko bi danas ustvrdio da će kroz bijedu te obitelji doći toliko radosti i blagoslova za milijune. Jer, sutra će se Nebo približiti zemlji, odškrinuti svoja vrata možda najjače nakon što je sam Bog sišao među nas prije dvije tisuće godina...
Sutrašnjim danom Lurd ulazi u povijest kršćanstva i svijeta...
Zadnja promjena: Oldtimer; uto kol 18, 2009 12:35 pm; ukupno mijenjano 1 put.