Stvoreni za nebo

Katolički forum koji okuplja katoličke vjernike u duhu dijaloga i Kristove ljubavi


    Najpoznatija Marijanska svetišta u Hrvatskoj

    Share

    mickey_mouse

    Broj postova : 1553
    Join date : 22.08.2010
    Age : 54
    Lokacija : Ilok

    Najpoznatija Marijanska svetišta u Hrvatskoj

    Postaj by mickey_mouse on pon kol 13, 2012 6:25 pm

    Dragi moji,danas sam uz novine 24 sata dobila na dar prilog: Majka Božja, Kraljica Hrvata, i osvrt na najpoznatija hrvatska Marijanska svetišta. Uvodnik je napisao prof. Adalbert Rebić, dio uvodnika ću prepisati, na internetu sam našla slike tih svetišta o kojima se govori i te slike složila u ovu malu galeriju.







    Štovanje Marije u Hrvatskoj počinje vrlo rano, s pokrštavanjem hrvatskoga naroda u 7. Stoljeću. Kroz povijest su izgradili mnogobrojne samostane i crkve posvećene upravo Bogorodici. Hrvati su rijetki kršćanski narod koji je kršćanski pozdrav:“Laudetur Jesus Christus!“(Hvaljen budi Isus Krist), pretvorili u pozdrav Hvaljen Isus i Marija. Taj su pozdrav Hrvati učinili svojim najraširenijim pozdravom sve do današnjih dana. Hrvati su svoju pobožnost prema Mariji i naklonost prema njoj razvili očito iz posebnih povijesnih okplonosti.Hrvati su proživjeli vrlo teške povijesne prilike:Turci su krvavim ratovima osvajali hrvatske krajeve od Istočne Bosne do Cazinske krajine ,od 15-19 st.Progonstva Hrvata katolika ponavljala su se sve do naših dana. U tim teškim vremenima Hrvati se utječu Mariji kao djeca svojoj majci.Odatle je Marija štovana kao pomoćnica kršćana. Budući da poslije 1102. Godine Hrvati više nisu imali svojih vladara u koje bi se pouzdali, gledali su u Mariju kao jedinu koja im može pomoći i nju su držali svojom vladaricom, svojom kraljicom,“Kraljicom Hrvata“. Hrvati u Mariji prepoznaju lik, djevojke, žene, majke. Marijanska svetišta održavaju živom marijansku pobožnost, dinamičku i duboko duhovnu. Ona će poživjeti sve dok u Hrvatskoj bude pobožnih katolika Hrvata. Katoličkih obitelji utemeljenih na zdravom moralu, vjernih hrvatskoj katoličkoj tradiciji.


    _________________

    mickey_mouse

    Broj postova : 1553
    Join date : 22.08.2010
    Age : 54
    Lokacija : Ilok

    Re: Najpoznatija Marijanska svetišta u Hrvatskoj

    Postaj by mickey_mouse on uto kol 14, 2012 6:01 pm

    Majka Božja Bistrička



    Najveća svetinja hrvatskog naroda, kip Majke Božje s Djetetom u naručju, čuva se u svetištu Majke Božje Bistričke. Crnu Madonu svake godine posjećuje više od 800.000 hodočasnika. Svetište je mjesto hodočašća gdje se ljudi dolaze pokloniti Bogu. To je zatim i mjesto oproštenja gdje mi tražimo oprost od onih koje smo povrijedili, a jednako tako nudimo oprost onima kojima smo činili nažao. Zbog svega toga svetište je mjesto koje treba osobno doživjeti i proživjeti. S obzirom na današnji način života, uvijek me fascinira što upravo na ovom mjestu mogu vidjeti nekoliko generacija iste obitelji kako hodaju rame uz rame-bake,roditelji i djeca na istom putu, i upravo je takvo zajedništvo pravi duh hodočasničkog putovanja- objašnjava velečasni Zlatko Koren, voditelj svetišta Marija Bistrica. Povijest svetišta seže u doba osmanlijskih osvajača. Marijin kip u 18. St. Izradio je nepoznati pučki majstor po uzoru na svjetske gotičke madone. Važno je istaknuti da je to bio domaći, hrvatski znalac, a ne strani umjetnik. Posve od drveta, kip je visok 112 cm i crne je boje. Nema materijalnu vrijednost niti su ga ukrasili da blješti zlatom. Stajao je u Marijinoj kapeli na Vinskom vrhu, blizu Marije Bistrice. Turci su 1545. Nahrupili u kraj i doprli sve do Konjščine, a župnik Benedikt je kao najveću vrijednost župe uzeo taj kip i donio ga u crkvu sv. Petra i Pavla te je zakopao pod korom. Bojao se kako će ga osvajači oštetiti ili čak uništiti. Spletom okolnosti Marijin kip ostaje zakopan, a uskoro i zaboravljen. Naime Turci nisu poharali bistrički kraj, a seljaci su zapitkivali župnika gdje je nestao kip. Nekoliko godina poslije, uvjeren kako je opasnost prošla, odlučio je iskopati kip i vratiti ga na staro mjesto. Međutim, legenda kaže kako je pao s konja i poginuo prije nego je ikome stigao ispričati gdje je Djevica. Čamila je ondje 40g. , sve do 1588. Tadašnji župnik Luka volio je večernje sate provoditi u crkvi gdje se u miru i tišini mogao moliti. I te večeri nije bilo ništa drugačije. Već je završio svoju molitvu i spremao se na počinak, no pogled mu je zaustavila neka čudna svjetlost pod korom. Pogledao je bolje, a u tom trenutku kao da je vatra buknula, cijelu crkvu obasjala je snažna svjetlost. Preneraženi Luka pomislio je da crkvica gori te je pritrčao kako bi počeo gasiti požar, no kad se približio nije više vidio ništa neobično. Sutradan je otišao do kora i čekićem i šipkom razbio beton. Ispod naslaga materijala iznenadio ga je pogled na crni lik Djevice Marije koja je u rukama nosila Isusa. Izvadio ga je i očistio Postavili su ga iznad oltara, na mjesto na kojem su je svi mogli vidjeti. Prolazile su godine i opet se turska opasnost nadvila nad kraj. Župnik iz tog razdoblja opet je u strahu za kip odlučio je zazidati ga u prozor. Bilo je to oko 1650g. . Sudbina tog kipa je zapravo sudbina i povijest cijelog hrvatskog naroda. Sastoji se od zbjegova, prognaništva i iseljavanja, a upravo je tako pred turskim osvajačem preživljavao i kip, objašnjava vlč. Koren. No Marija nije mogla dugo ostati u mraku i daleko od ljudi. Župnik Petar Brezarić 1676. G. pripovijedao je kako je tijekom mise iz naroda odjedanput prema njemu i oltaru došla prekrasna mlada žena u modroj haljini. Predala mu je svijeću i zatražila od njega da s narodom moli kako bi joj se vratio vid. Priča župnik kako se začudio jer se činilo da žena nije slijepa i samostalno se uspela stepenicama do propovjedaonice. Kasnije istoga dana vidio ju je kako hoda po putu, no kada ju je dostigao nestala je. Tada je već gotovo zaboravljen kip koji je zazidan u zidu, sljedećih četrdesetak godina. Zagrebački biskup Martin Borković, podrijetlom iz bistričkog kraja sjetio se kako je s majkom kao dječak dolazio pred kip crne Gospe i zajedno su joj se molili. Na njegovo izričiti inzistiranje, uspjeli su 1684.g. pronaći kip. Bilo je to veliko veselje a zbog čudesnog pronalaska, narod je kipu počeo pridavati velike moći. Sve je to pospješilo iznenadno ozdravljenje mještanke. Plemkinja Magdalena Paulec je već sljedećeg dana kada su postavili kip na oltar, došla u crkvu sa svojom teško bolesnom kćeri Katarinom. Djevojka je bila potpuno nepokretna. Vjernici su je na svojim leđima pronijeli tri puta oko oltara i djevojka je potpuno ozdravila. Ovo svetište je specifično jer je toliko staro i ima tako dugu tradiciju, a vjera je ljude ovdje održala kroz sva razdoblja povijesti bez obzira na okolnosti. Imamo povijest, pa samim time i budućnost, jer ovo je svetište ispunjeno uhodanim ritmom i snažnim impulsima vjere koju se sobom donose hodočasnici- nastavlja vlč. Koren dodajući kako su pred Gospinim kipom bili ipak još neki izazovi. Naime, Hrvatski je sabor 1715.g. odlučio crkvi darovati oltar dostojan Bogorodice. Prilikom obnove i izgradnje crkve 1789. G. izbio je veliki požar u kojem je sve izgorjelo osim velikog oltara i kipa Majke Božje. U narodu je čudotvorno spasenje kipa bilo samo još jedan pečat koji je utvrdio moć i čudotvornu snagu kipa. Crkvu je papa Pio XI 1923.g. proglasio bazilikom i time je dobila veliki značaj u vjerskom pogledu, jer baziliko papa naziva posebno privilegiranu vjersku građevinu. Dobila je titulu basilica minor, čime se pokazuje kako je iznimno bliska Svetom Ocu. Svjesni važnosti i veličine svetišta, crkvene vlasti su ga 1953.g. proglasile Nacinalnim marijanskim svetištem. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer je Gospin kip i Isusa uz asistenciju nadbiskupa Alojzija Stepinca okrunio zlatnom krunom i Majku Božju nazvao Kraljicom Hrvata.


    Molitva Majci Božjoj Bistričkoj:

    Ti si u svojoj majčinskoj dobroti odabrala u našem Hrvatskom Zagorju
    mjesto koje se po tebi zove Marija Bistrica. Tu se časti tvoj čudotvorni lik.
    Tu je tvoje svetište u kojem svoju djecu obasipaš svojim milostima.
    Tu liječiš duhovne i tjelesne rane zemaljskih putnika i ispunjaš želje onih
    koji se pouzdano tebi utječu. Ti poznaješ sve moje duševne i tjelesne potrebe.
    K Tebi kao Božjoj i svojoj Majci odlučio sam doći, da Ti otvorim svoje srce
    i izrazim svoje želje. Ti me Isusova i moja Majko, koja u svojoj dobroti
    nikada nikoga nisi od sebe odbila, milostivo saslušaj i usliši. Amen.


    _________________

    mickey_mouse

    Broj postova : 1553
    Join date : 22.08.2010
    Age : 54
    Lokacija : Ilok

    Re: Najpoznatija Marijanska svetišta u Hrvatskoj

    Postaj by mickey_mouse on sri kol 15, 2012 6:00 pm

    Gospa Ilačka

    Piše: Ivan Đakovac, rektor svetišta

    Davne 1865. G. Petar Lazanin iz Ilače vodio je blago na pašu. Opazio je da je put kojim prolazi mokar te da se ondje pojavio izvor vode. Iste noći Đuka Ambrušević u snu je vidio Gospu s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci. Rekla mu je da je izvor njezin i neka se ogradi da se na njemu ne napaja stoka koja je pasla na obližnjim pašnjacima. Izvor je ograđen, a počeli su pristizati i prvi hodočasnici. Mjesto je prozvano Gospina vodica. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je provreo nakon Lurda, a do danas nije presušio. Počele su se obavljati prve pobožnosti. Crkvene vlasti nisu odobravale pobožnosti kraj izvora, kao ni hodočašćenja koja je tadašnji župnik vlč. Antun Matić izričito zabranio. Unatoč tome puk je u sve većem broju častio ovo mjesto te je postavljena Gospina slika kraj izvora. Ubrzo su se hodočasnicima počeli događati neobični događaji. Bolesnici koji su se prali u vodi ozdravljali su i to je samo dodatno privlačilo vjernike. Uskoro su Ilačani zamolili vlč. Antuna Matića da se zauzme kod biskupa za postavljanje Gospinog kipa kraj izvora, što je biskup Juraj Strossmayer i odobrio 17. Srpnja 1865. Tijekom sljedećih godina širilo se svetište, rasla je potreba za izgradnjom crkve i dvije godine poslije ona je niknula onakva kakva u Ilači stoji i danas . Oltarnu sliku u znak zahvalnosti za ozdravljenje poklonio je lončar iz Vukovara. U samom središtu oltara je lik Gospe Ilačke s djetetom Isusom na desnoj ruci, a ne kao u snu na lijevoj. Iza slike su velike zlatne zrake. Iza oltara vjernici su u znak zahvalnosti Gospi za ozdravljenje ostavljali svoje štake na kojima su bila ispisana imena bolesnika i bolesti od koje su bolovali. 1878.g. podignuta je na stražnjem dijelu svetišta manja kuća koja je podijeljena na dva dijela. U lijevoj polovini se nalazila prostrana soba koja je služila kao konačište za hodočasnike. U desnom dijelu napravljene su tri kupke za one bolesnike koji su uslijed bolesti nalazili lijek u vodi s Gospinoga izvora. Vodu su ispitali i potvrdili da je potpuno prirodna s malim postotkom soli, pa se ozdravljenja pripisuju Gospinom zagovoru. Poslije su izradili u blizini i kamenu špilju u koju su stavili Gospin kip. Tijekom domovinskog rata(1991-1998.) selo je bilo okupirano i uništeno. Sakralni objekti(župna crkva, dvorana i župni dvor),kao i samo svetište bilo je oskvrnjeno i uništeno. Oltarna slika je nestala, kao i zvono s kapele. Nakon povratka iz progonstva selo se počelo obnavljati i vjernici su se iz godine u godinu u velikom postotku vratili na svoja razorena ognjišta. Župnici nakon domovinskog rata u suradnji i uz veliku pomoć vjernika obnavljali su sakralne objekte i uređivali dio po dio. Ovo Marijansko svetište bitno je obilježilo ovaj pitomi srijemski kraj. Mnoštvo hodočasnika, njih gotovo 25. 000. Samo za blagdan Velike Gospe dolazi na ovo svetište po duhovnu okrjepu, zagovor i pomoć Majke Božje. Budući da je to jedno od najstarijih marijanskih svetišta u ovom dijelu Slavonije i Srijema bitno je doprinijelo za duhovni rast ljudi s ovog područja. Iz godine u godinu nastoji hodočasnicima pružiti duhovne sadržaje- osobito kroz proslavu prvih subota u mjesecu(od svibnja do listopada), zatim središnje događanje proslava Velike i Male Gospe, ali i mogućnost privatnih posjeta kroz čitavu godinu. Gospin zagovor svaki vjernik na poseban način osjeti u svom životu. Teško je riječima opisati mir i izričaj pobožnosti vjernika koji tih dana dolaze u naše svetište. Zagovori, molbe, potrebe, poteškoće i zavjeti, sve se to stopi u iskrenu molitvu i duboku pobožnost prema Majci Božjoj. Svatko tko iskrena srca donosi sebe, svoj vlastiti život, svoje brige, radosti i zahvale, u iskrenoj i življenoj vjeri i pobožnosti pred Majku ne ostaje bez uslišanja.


    Molitva Gospi Ilačkoj
    O MARIJO MAJKO SPASITELJEVA JA NEVOLJNI GREŠNIK UTJEČEM SE POUZDANO TEBI IZVORU SVAKOG MILOSRĐA, NEGLEDAJ GRIJEHA MOJIH, VEĆ BUDI UTOČIŠTE MOJE. IZPROSI MI MILOST OD SINA SVOGA, BUDI MI JAKOST U NEMOĆI ,UTJEHA U TUZI MOJOJ! BRANI ME OD VIDLJIVIH I NEVIDLJIVIH NEPRIJATELJA MOJIH.UZDRŽI ME I OKRIJEPI U TVOJOJ SVETOJ SLUŽBI. ULIJ U MOJE SRCE PRAVU VJERU ,ČVRSTU NADU I GORUĆU LJUBAV. U TVOJE RUKE POLAŽEM SPAS DUŠE SVOJE,K TEBI DIŽEM OĆI,MOĆNA ZAŠTITNICE SVIH KRŠĆANA.AKO PADNEM, PODIGNI ME! KAD POSRNEM,USPRAVI ME! U BOLESTI, POMOZI ME! SLABOG,HRABRI ME! VODI ME,GOSPO ILAČKA,STAZOM KREPOSTI...AMEN.








    _________________

    mickey_mouse

    Broj postova : 1553
    Join date : 22.08.2010
    Age : 54
    Lokacija : Ilok

    Re: Najpoznatija Marijanska svetišta u Hrvatskoj

    Postaj by mickey_mouse on sri kol 15, 2012 6:05 pm

    Dragi moji danas sam imala priliku ,proslaviti ovaj lijepi današnji blagdan slaviti u ovom lijepom svetištu Gospe Ilačke,čiju sam ljepotu i mirr poželjela podijeliti s vama, bar malo kroz par ovih sličica, molila sam da nas sve Gospa Ilačka blagoslovi.


    _________________

    mickey_mouse

    Broj postova : 1553
    Join date : 22.08.2010
    Age : 54
    Lokacija : Ilok

    Re: Najpoznatija Marijanska svetišta u Hrvatskoj

    Postaj by mickey_mouse on čet kol 16, 2012 8:16 pm

    Majka Božja od Kamenitih vrata



    Piše : mons. Franjo Prstec,župnik

    U prolazu drevnih gradskih vrata u Zagrebu nalazi se kapelica Majke Božje od Kamenitih vrata. Od davnine se tu štovala Gospina slika Marije Kraljice svijeta. Ta je slika jedna od najstarijih što ih Zagreb posjeduje. Potječe iz 16. St. I prikazuje Gospu kao Vladaricu sa žezlom u ruci,dok desnom pridržava svoga Sina Isusa, a u lijevoj drži mali globus. Slika je na platnu 857X47) pričvršćena na jelovu dasku. Slika je naročito štovana od godine 1731. Te je godine 31. Svibnja teški požar poharao Grič i Kaptol. Suvremenik,glasoviti hrvatski povjesničar, Adam Baltazar Krčelić govori o tom požaru i piše:“Ta je Gospina slika stajala poviše gradskih vrata, nakon tri dana nađena je u pepelu čitava i neoštećena. Nagorio je samo okvir.“ Iste godine brigom pobožne udovice Modlar slika je smještena u lijep barokni oltar, koji je stavljen u udubljenje prolaza Kamenitih vrat. Godine 1929. Stručna komisija ustanovila je da je slika nekoć bila zahvaćena plamenom, nagorio joj je jedino donji rub. Ustanovljeno je da je plamen zahvaćao čak između slike i njezine drvene podloge. Umjetnička barokna željezna ograda iz 1778. G. djelo je zagrebačkog majstora Ivana Korta. Ures je oltara i slike . Na oltaru iznad Gospine slike napisano je:“ Pomoćnica u svim nevoljama i protiv požara“. O dvjestogodišnjici očuvanja Gospine slike, 31. Svibnja 1931. g, svečano je okrunjena Ona, Vratarica i Čuvarica grada Zagreba, Majka Božja od Kamenitih vrata. Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper volio ju je nazivati“ M.B. od Kamenitih vrata Gospa zagrebačka“. Kršćanski svijet od apostolskih vremena u vjerovanju veliča i štuje Mariju. Kada je čovjek zanijekao svoju ovisnost o Bogu, više nije bio u stanju podići pogled i vidjeti Boga, lice svoje istinske slike. Tada sam Bog silazi i smješta se u čovjekovu ljudskost. Da, kada je čovjek okrenuo leđa Bogu,kada je zanijekao svoju ovisnost o Bogu, Bog se ne odriče čovjeka, štoviše Bog se udomljuje na zemlji. U svemu tome Marija ima veliku zaslugu. Bogoslovne nauke, kršćanska tradicija i religioznost puka radi Marijine suotkupiteljske uloge i Bogomaterinstva veliča ištuje Mariju kao moćnu zagovornicu. Mariju posebno štuju narodi koji su u prošlosti morali braniti svoju vjeru, ime, jezik kao i domovinsku grudu. Kad su nam u Europi okretali leđa, narod se okretao Bogu i Njegovoj Majci. Za razliku od velikih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, Kamenita vrata su prostor za vrlo intimnu molitvu. Nema mjesta za masovna okupljanja, a svakodnevni susret s Gospom omogućuju svim prolaznicima koji onuda idu u školu, na tržnicu ili na posao. Brojne mramorne pločice- zahvale, drevne i novijeg datuma što pokrivaju zidove oko oltara M.B. od Kamenitih vrata skrivaju bol molitelja, ali i uslišane molitve zahvalnih štovatelja Marijinih. Svaka pločica zahvala je za dobivenu milost Marijinom zaslugom. Zato i u naše vrijeme plamen svijeća, svježe cvijeće, zavjeti i tihe molitve posjetitelja govore, da Gospu Kamenitu Zagrepčani i ostali posjetitelji štuju i danas, kao i kroz stoljeća kao Majku i Posrednicu milosti. Papa Ivan Pavao II tijekom drugog posjeta Hrvatskoj (1. Rujna1994) izgovorio je molitvu za cijeli naš hrvatski narod. Svečana 260. Obljetnica svetišta bila je 31. Svibnja 1991. Tada je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio M.B. Kamenitu zaštitnicom grada Zagreba i izrekao molitvu:


    Molitva Majci Božjoj Kamenitih vrata

    Presveta Bogorodice!
    Tvoj sveti Lik nije izgorio u razorno požaru Kamenitih vrata.
    Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu Zagreba
    želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima
    koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige.
    Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti,
    Tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade,
    bolesnike i patnike; siromahe i beskućnike našeg grada.
    Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinog Spasitelja Isusa Krista
    da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.
    Kraljice mira, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini,
    da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetog Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
    Amen.

    Majko Božja Kamenitih vrata, Zaštitnice grada Zagreba, moli za nas!


    _________________

    mickey_mouse

    Broj postova : 1553
    Join date : 22.08.2010
    Age : 54
    Lokacija : Ilok

    Re: Najpoznatija Marijanska svetišta u Hrvatskoj

    Postaj by mickey_mouse on pet kol 17, 2012 11:57 am

    Gospa od Zečeva




    Piše:don Božo Barišić, upravitelj Svetišta

    Ukazanje Gospe od Zečeva, s tradicijskim hodočašćem, slavi se u Ninu gotovo 500 g. Temeljeno je na crkvenim zapisima iz 16. St., a povezano je s ukazanjem Blažene Djevice Marije, koja se 1516. g ukazala pastirici Jeleni Grubišić. Od straha da joj se svijet ne ruga udovica nije odmah ispričala sumještanima o Gospinu ukazanju. No Gospa joj se ukazala ponovo i dala joj poruku za puk. I dalje u sumnji, udovica Jelena došla je pred Gospin kip i zatražila potvrdu ili znamenje ukazanja Gospina. I eto iznenada vidi Jelena gdje suze rone iz lijevog i desnog oka Gospina. Pohrlila je objaviti Gospino ukazanje najprije dostojanstveniku stolne crkve Ninske. Narodom se proširila priča o Gospinim suzama u crkvi, pa su mnogi došli vidjeti čudo. Tadašnja crkvena vlast, uslijed takvih čudotvornih događaja, potvrđenih od toliko svjedoka, priznaje Gospino ukazanje i ono se otad svake godine slavi 5. Svibnja. Od tada pa do danas drži se svetkovina te se Gospin kip svake godine prenosi kopnom pješice ili morem lađama na otočić Zečevo, gdje se slavi i služi sveta misa, koju pohađaju žitelji iz župe naše biskupije i dalje te svi oni vjernici koji vjeruju u Gospino ukazanje. Treba spomenuti i druge legende vezane uz štovanje Gospe od Zečeva. Jedna govori o tome da su Turci napali otočić Zečevo, zapalili crkvu i samostan, ubili redovnike, a Gospin kip bacili u more. Gospa je“doplivala“ u Nin, a kada je bila na pola uvale, crkvena zvona sama su se oglasila i nisu prestajala zvoniti. Narod koji se nalazio u polju, prekinuo je radove i znatiželjno pohrlio u crkvu. Zatekli su Gospin kip koji je tu čudom osvanuo. Druga legenda kaže kako je Gospin kip doplivao do mula u Ninu ,koji se i danas naziva Gospin mul, a narod ga prenio u crkvu. Treća legenda povezana je s odabirom mjesta gdje će se čuvati Gospin kip. Naime, Gospin kip danas se nalazi na oltaru s južne strane crkve sv. Anselma, u kapeli posvećenoj Gospi. Priča govori kako je narod postavio kip na glavni oltar, no kada su došli slijedeće jutro u crkvu, kipa na glavnom oltaru nije bilo, nego su ga pronašli na oltaru u kapeli. U nevjerici, radi li se o čudu ili se pak netko s njima šali, narod je postavio čuvare kako bi doznali što se zbiva. Slijedeće jutro ponovilo se isto, kao i narednih nekoliko dana, kip nije bio na mjestu na kojem bi ga ostavili. Legenda govori da je narod to protumačio kao Gospin odabir mjesta na kojem će biti. Tako je ostala skrivena od pogleda znatiželjnika, a vjernici koji traže milost i kojima je priča o ukazanju poznata, lako će je pronaći.


    _________________

    mickey_mouse

    Broj postova : 1553
    Join date : 22.08.2010
    Age : 54
    Lokacija : Ilok

    Re: Najpoznatija Marijanska svetišta u Hrvatskoj

    Postaj by mickey_mouse on pon kol 20, 2012 6:10 pm

    Gospa Aljmaška



    Piše:don Ante Markić, upravitelj Svetišta

    Gospa od Utočišta, Gospa prognanica… To su nazivi čudotvornog kipa Bogorodice koji se vežu uz aljmaško svetište. Nastalo je 1704. g, a osnovali su ga isusovci. Odabrali su najprije baranjsko selo Lug. Mještani su s veseljem dočekali Gospin dolazak i odmah su je prozvali Gospom od Utočišta. No zbog sukoba s kalvinistima i u strahu, da će oni razoriti crkvu i oskvrnuti kip, jezuiti ga sklanjaju u Aljmaš te ondje grade novu crkvu, novo svetište i daju joj ime Gospa od Utočišta. Hodočasnici iz cijeloga kraja častili su ondje Bogorodicu sve do 1846.g. U strašnom požaru crkva, svetište, inventar , župni dvor i još nekoliko gospodarskih zgrada, ali i zavjetni kip izgorjeli su do temelja. No i u toj tragediji ostalo je prostora za čudo. Unatoč visokim temperaturama vatrene stihije koja je gutala sve pred sobom, netaknuta je ostala samo kopija Gospina kipa. Bila je to poruka da unatoč stradanjima i užasima Gospa želi ostati među svojim vjernicima u Aljmašu. Nabavili su novu kip, a uskoro sagradili i treću crkvu koja je opet postala mjesto hodočasničkih susreta. Zbog čudesnog spašavanja iz vatre, nedaleko od crkve napravili su kapelicu u kojoj čuvaju spašenu kopiju kipa. Mjesto su prozvali Gospa pod Lipom, jer su oko kapelice zasadili brojna stabla lipe. Kopajući temelje, otkrili su izvor vode, pa su brojni vjernici ondje pronašli duhovni mir i doživjeli su čudesna ozdravljenja. Čudesni Gospin kip stajao je na glavnom oltaru aljmaške crkve sve do Domovinskog rata. Kobnog 1. Kolovoza 1991. JNA uz četnike napala je Aljmaš, Dalj i Erdut. Ljudi su bježeći spašavali život, a agresori su u ratnom divljanju rušili sve pred sobom pa i crkve. Posredstvom UNPROFOR-a grupa vjernika probila se do ruševine aljmaškog svetišta i ondje su krajem listopada 1992. g. pronašli posve neoštećen Gospin kip. Bilo je to čudo nad čudima u onom vremenu. Prebacili su ga u slobodni Osijek te nosili po župama koje nisu bile okupirane. Narod je kip tada nazvao Gospom Prognanicom, koja je doživjela sudbinu svog prognanog naroda. Nakon sedam dugih godina u progonstvu doživjeli smo naš i Gospin povratak u Aljmaš. Obnovljene su i sagrađene kuće, a tada je na red došla i Gospina kuća- četvrta aljmaška crkva na istome mjestu. Svetište je originalno, sakralno, monumentalno i cjelovito. Svojim je modernim oblicima jedinstveno, okrenuto novom, trećem tisućljeću i novim naraštajima Gospinih štovatelja. Gospa opet ima svoje svetište u kojem prima svoju duhovnu djecu kao što je to činila kroz protekla tri stoljeća. Aljmaško je svetište među najstarijim i najposjećenijim Gospinim svetištima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Ono je žila kucavica duhovnosti za cijelu nadbiskupiju, ali i mnogo dalje. Kroz ovo svetište prođe oko 150.000 hodočasnika na godinu. Samo za blagdan Velike Gospe ovdje se okupi oko 70.000 ljudi. Danas ovdje dolazi četiri puta više vjernika nego što ih je bilo prije domovinskog rata, a iz godine u godinu sve ih je više. Rijeko hodočasnika stižu napose za blagdan Velike Gospe u pjesmi, ožareni ne samo ljetnim suncem, nego još više žarom, molitvom i pobožnošću. To je mjesto gdje su se generacije i generacije okupljale na molitvu, prošnju i zahvalu, gdje su se kroz stoljeća ispovijedale duše u pouzdanom utjecaju Božjem milosrđu. Tu se više od tri stoljeća Bog slavi, Gospa časti. Ovdje se grešni obraćaju, bolesni ozdravljaju, tužni tješe, a izmučeni dobivaju novu snagu. U ovo svetište više od tri stoljeća dolaze pojedinačno i grupno, bogati i siromašni, ljudi iz bližih naselja ili iz daleka, a sve siromašni pred Bogom i žedni njegova milosrđa, potrebni njegovih milosnih darova po Marijinu zagovoru. Puno je onih koji Bogu zahvaljuju za uslišanje svojih molitava i prošnji po zagovoru Gospe Aljmaške. Primjerice romska obitelj Petrović iz Alekse Šantića kraj Subotice. Imali su sina koji se rodio sa teškom srčanom manom. Liječnici su rekli da će dijete umrijeti, ako ga ne operiraju. Roditelji nisu na to pristali. Došli su u aljmaško svetište i zavjetovali se Gospi da im svojim zagovorom kod Gospodina pomogne. Nakon tri mjeseca odveli su dijete na kontrolu. Na čuđenje liječnika, mana je nestala i rekli su roditeljima da im je sin spašen. Puno je takvih svjedočanstava kojima je Gospa pomogla svojim zagovorom kod svog sina Isusa da im ozdravi tijelo, a tko bi tek mogao nabrojati one koji su ozdravili dušu! Kao dugogodišnji upravitelj ovog svetišta u to sam se uvjerio bezbroj puta. Aljmaš je mjesto u koje ljudi vole dolaziti. To je prostor duhovno“natopljen“ svetošću koju Bog po Kristovoj žrtvi daje onima koji poput Marije otvore svoje srce Riječi Božjoj koja je sam Krist. Današnjem čovjeku treba toplo srce i ruka potpore, i to nalazimo u ovom svetištu. Zato ljudi sa svih strana hrle kako bi se ovdje na poseban način susreli s Bogom i nebeskom Majkom Marijom. Dolaskom zaboravljaju na svakodnevnicu, brige i tjeskobe koje iz nje proizlaze. Ovdje čovjek može zaviriti u dubinu svoje duše, provjeriti je li na ispravnom putu. Ovdje uviđa što mu je činiti kako bi bio zadovoljniji i sretniji- da se istinski susretne s Bogom, da se obnovi u vjeri, osnaži u nadi i učvrsti u ljubavi, te u miru s Bogom i bližnjima pronađe u svojem srcu i duši mir kojim će otkriti radost kršćanskog poziva. Kao dugogodišnji upravitelj ovog svetišta pozivam sve Gospine štovatelje da nam se pridruže i svojim dolaskom oplemene blagdan Velike Gospe. Ovdje ih čeka Marija raširenih ruku, spremna utješiti i pomoći, kako bi se u svakodnevnicu vratili ohrabreni i spremni na nove izazove. Svima vama dragi hodočasnici kličem: Dobro došli, milost stekli, mir našli i radosni se vratili svojim kućama, svojim obiteljima, svojim svagdašnjim dužnostima.


    Molitva Aljmaškoj Gospi od Utočišta

    Aljmaška Gospo od Utočišta,
    Isusova i moja Majko,
    iz dna duše i srca povjeravam se tebi!

    Isprosi mi milost
    da živim u jednostavnosti,
    služenju i radu,
    kao što si ti živjela u Nazaretu.
    Daj da rado slušam Božje riječi,
    u sebi ih pomno razmatram,
    i tako napredujem na putu vjere.
    Čuvaj me, da u teškoćama
    ne izgubim pouzdanje,
    već živim dostojno
    svoga kršćanskog poziva.
    Upućuj me, da već ovdje na zemlji
    Ostvarujem osobnu svetost:
    u mladosti, u zreloj dobi
    i u starosti.
    A u trenutku smrti,
    u posljednjem čišćenju,
    što ga je pripravila
    milosrdna Božja ljubav,
    da se po Božjoj milosti
    pridružim tebi
    i svim svetima u vječnosti.
    Amen.


    _________________

    Sponsored content

    Re: Najpoznatija Marijanska svetišta u Hrvatskoj

    Postaj by Sponsored content Today at 8:16 pm


      Sada je: pet pro 09, 2016 8:16 pm.