Devetnica sv. Josemaríji za posao

Vrijeme je da mi kršćani zavičemo s vrhova krovova da je rad Božji dar i da nema smisla dijeliti ljude na temelju njihova zanimanja – kao da bi neki poslovi bili plemenitiji od drugih. Posao, svaki posao, svjedoči o dostojanstvu čovjeka, o njegovoj dominaciji nad svime stvorenim. (Susret s Kristom, 47)
Pred Bogom nijedno zanimanje nije samo po sebi ni malo ni veliko. Sve dobiva vrijednost po ljubavi kojom se ostvaruje. (Brazda, 487)
Važno je da se daš na posao, da podmetneš leđa… Na svaki način stavi profesionalna zaduženja na njihovo mjesto: to su isključivo sredstva za dolazak do cilja: ne mogu se ona – nikako – smatrati temeljem. (Brazda, 502)

Nemoj nikada izgubiti iz vida nadnaravni pogled. Ispravljaj svoju nakanu onako kako se ispravlja pravac putovanja broda u duboku moru: gledajući zvijezdu, gledajući Mariju. I budi siguran da ćeš sigurno stići u luku. (Brazda, 749)
Tvoje raspelo. Kao kršćanin uvijek bi uza se morao nositi raspelo. Imati ga na svome radnom stolu. Poljubiti ga prije lijeganja i nakon ustajanja. A i kad tvoje bijedno tijelo ustane protiv duše, također ga poljubi. (Put, 302)
Stavi na svoj radni stol, u svoju sobu, u svoj novčanik…Gospinu sliku i na nju svraćaj pogled kad počinješ posao, dok ga obavljaš i kad ga završiš. Ona će ti isprostiti – uvjeravam te! – snagu da od svog posla učiniš ljubazni razgovor s Bogom. (Brazda, 531)

Sva su naša ljudska djela, pa i sama svetost, sitno tkanje od kojega, već prema ispravnosti nakane, nastaje divan sag junaštva ili prostaštva, kreposti ili grijeha. Priče o junacima uvijek su pune velikih djela zajedno sa sitnicama svakidašnjeg života. O, kad bi uvijek dosljedno cijenio male stvari! (Put, 826)
Čitav niz kreposti koristimo kada započinjemo s radom s nakanom da ga posvetimo: jakost – kako bismo ustrajali u poslu unatoč poteškoćama, koje se nužno javljaju, te koja nam osigurava da se nikada ne prepustimo tjeskobi; umjerenost – kako bismo velikodušno «izgorjeli» i kako bismo nadvladali sklonost udobnosti i sebičnosti; pravednost – kako bismo ispunili svoje dužnosti prema Bogu, društvu ili svojoj obitelji i svojim kolegama; razboritost – kako bismo znali u svakom pojedinom slučaju kojim smjerom krenuti, i onda njime krenuli bez odgađanja… I sve to, naglašavam, zbog Ljubavi. (Prijatelji Božji, 72)
Bilo koje zanimanje zahtijeva prethodnu izobrazbu i trajan napor kako bi se postigao napredak u obrazovanju i prilagodba novim okolnostima koje se javljaju. (Razgovori, 90)

Razmisli kako ćeš po svom dobro i odgovorno obavljenom svakodnevnom poslu ne samo financijski uzdržavati sebe i svoju obitelj, nego ćeš na izravan način doprinositi razvoju društva, olakšavati teret drugima, sudjelovati u dobrotvornim projektima, lokalnim i međunarodnim, za dobrobit manje privilegiranih pojedinaca i zemalja. (Prijatelji Božji, 120)
Kad završiš svoj posao, priskoči u pomoć i svojemu bratu. Pomaži mu, radi Krista, s takvom obzirnošću i prirodnošću da se ni u snu ne dosjeti da radiš više nego što moraš. To je zaista profinjeno vladanje Božjega djeteta. (Put, 440)

Profesionalni je posao također apostolat, prilika da se dajemo drugima, da im otkrijemo Krista i da ih vodimo k Bogu Ocu. (Susret s Kristom, 49)
Živi svoj svakodnevni život; radi tamo gdje jesi, nastojeći ispuniti dužnosti svog položaja, dovršavajući zadatke svog profesionalnog zanimanja ili posla kako treba, poboljšavajući se – nastojeći biti bolji svakoga dana. Budi odan; razumij druge i budi zahtjevan prema samome sebi. Budi umrtvljen i radostan. To će biti tvoj apostolat. Tada ćeš, a da nećeš znati zašto jer si poprilično svjestan svoje neznatnosti, uvidjeti da ti ljudi prilaze. Tada možeš s njima razgovarati sasvim jednostavno i prirodno – na putu s posla kući, npr., ili na obiteljskom okupljanju, ili u autobusu, šećući ulicom, bilo gdje. Razgovarat ćete o težnji koju duboku u duši svatko osjeća – iako joj neki ljudi ne žele pridavati pozornost, Ali će do boljeg razumijevanja Boga doći kad ozbiljno počnu tražiti Boga. (Prijatelji Božji, 273)