POČETAK - Poticaji za vrijeme došašća

Hvaljen Isus i Marija! Sve vas lijepo pozdravljam i želim predložiti da se uključimo aktivnije u pripravu za najljepši kršćanski blagdan, kad se Bog utjelovio uzeo ovo naše smrtno tijelo i postao čovjeku sličan osim u grijehu, jer nas bezgranično ljubi. Isus nas uvijek zove, želi da budemo s njim u zajedništvu, a na nama je da se odazovemo na taj poziv. Blagdan Kristova rođenja je pun nježnosti, topline, kad Bog dolazi kao malo Dijete među nas ljude, dolazi nam donijeti mir, ljubav i blagoslov... Zato se trebamo u radosti pripravljati za ovaj blagdan, budno iščekivati i pripraviti Gospodinu put, poravniti staze, ne neke staze oko naših kuća i okućnica, nego u našem srcu, očistiti ga od grijeha, nastojati biti bolji ljudi, popravljati se, raditi na sebi.

Prošle godine, u Božićnom vremenu, slučajnim sam pretraživanjem na internetu naišao na veoma zanimljivu knjižicu, vrlo lijepog i poticajnog naslova POČETAK. Bilo bi lijepo kad bi to za sve nas bio novi početak, i kad bi čistog srca dočekali Gospodina Isusa koji dolazi radi nas i ostali zauvijek s njim. Napisao ju je mladi katolički svećenik Anđelko Katanec, i omogućio pomoću poveznice na svom blogu andjel svima spremanje knjižice na računalo, s željom da im posluži kao molitveno meditacijski način priprave za vrijeme Došašća. Knjiga mi se jako svidjela, kontaktirao sam autora prije par dana i zamolio ga da nam dopusti da stavljamo knjigu na forum po danima, i pripravljamo se po njoj i mi i svi posjetitelji foruma koji to žele.

S radošću nam je dozvolio stavljanje knjige na forum i zahvaljuje nam što ćemo na ovaj način knjigu učiniti dostupnom svima koji nisu do sad imali priliku pronaći na internetu. Ja ovom dragom svećeniku još jednom od srca zahvaljujem i neka ga Gospodin blagoslovi i nadahnjuje u životu i radu, a nadam se da će svima nama ovi poticajni tekstovi i molitve biti od koristi.

Došašće. To znači da netko dolazi. Za nas koji slavimo došašće, to je Isus koji dolazi. To je Isus koji je već došao i koji dolazi ove godine ponovno. Isus će još jednom doći na svršetku svijeta. Imamo, dakle, više došašća. To vrijeme nam je prilika da se pripremimo te budno, radosno i dostojno dočekamo svojeg spasitelja.

Čovjek se uvijek nalazi između početka i završetka nečega, početka i završetka radnog vremena, početka i završetka dana, početka i završetka godine. Došašće označuje i početak crkvene godine. Taj početak sastoji se u iščekivanju Isusova rođenja. To je i vrijeme koje u beznađe, tamu i krize svijeta donosi nadu, svjetlo i spasenje. Ono želi uzdići i oraspoložiti naša srca za dolazak Gospodnji u čiju se dobrotu pouzdajemo.

Neke stvari započnemo, ali ih nikad ne dovršimo. Neke stvari nikad niti ne započnemo. Došašće može započeti i bez nas, ali bilo bi ga šteta propustiti. Ova knjižica prigodnih razmišljanja želi pomoći da se svjesno pripremimo te iznova započnemo hod ususret Gospodinu. On već hiti k nama, ubrzajmo i mi svoj korak! Nemojmo zakasniti! Taj će nam susret donijeti utjehu i pomoć. Taj će nas susret približiti spasenju. Taj će susret biti početak novog života bez završetka.

Nekoliko napomena: Za svaki dan došašća predviđeno je u prvom dijelu jedno razmišljanje, a u drugom prijedlozi i poticaji za molitvu tako da ova knjižica može služiti i kao molitvenik. Taj molitveni dio se sastoji od jednog citata iz Svetog Pisma Starog ili Novog Zavjeta, zatim nekoliko rečenica koje su tu da se s njima uđe u molitvu, razmatranje i razgovor s Bogom. Tu se nalaze i po dvije molitve za svaki
dan. Prva, kraća, povezana je tematski s citatom iz Biblije i poticajima za razmatranje, a druga molitva je zborna molitva misnog slavlja dotičnog dana u došašću i može se moliti odvojeno. Ili se mogu između te dvije molitve umetnuti neke osobne i drage molitve poput Očenaša, a liturgijska molitva može biti zaključak.

Iako sam ovu knjižicu sastavio sam, ona je dobrim dijelom nadahnuta raznim izvorima. U pripremi sam se služio s nekoliko knjiga (Rimski misal, Rođeni na novi život, 100 Prayers for celebrating the liturgical seasons, …) i Internet stranica (www.ewtn.com, www.hopeandhealing.org, www.teachingmom.com, …). Želja mi je da vam ova knjižica barem malo obogati vrijeme došašća u pozitivnom smislu.

Danas smo zapalili jednu svijeću na adventskom vijencu. To je jedno malo svjetlo koje stoji nasuprot mučnom i tamnom svijetu. Palimo to svjetlo na svijeći jer smo ljudi nade, jer smo ljudi čija se vjera očituje u iščekivanju i spremnosti za dolazak našeg Gospodina. On je naš gospodar, naš Bog, naš spasitelj i trebali bismo uvijek biti spremni za njega. Njega čekamo kao što sluge čekaju gospodara, ali možda je ljepša slika djece koja čekaju svoga oca, zaručnice koja čeka svoga zaručnika, izgubljene ovce koja se nada svome pastiru jer u nemoći čekamo onoga koji će nam pomoći.

Zato je naše iščekivanje vrijeme radosti. Tu radost lijepo izražava himan monastičke liturgije: Gledaj! Vladar zemlje će doći, Gospodin koji će s nas skinuti teško breme sužanjstva. Gospodin će doći brzo, neće zakasniti. Gospodin će rasvijetliti i najtamnija područja. Moramo prepoznati tu žurnost u malenom plamenu naše svijeće. Upalili smo svijeću jer znamo da je Kristov dolazak povezan s našim trudom oko izgradnje kraljevstva nebeskog. Zapaliti svijeću, nahraniti gladnoga, pohoditi bolesnoga, pomiriti zaraćene, moliti za obraćenje, pozdraviti usamljene i zaboravljene – radeći sve to požurujemo njegov dolazak.

Došašće je vrijeme u kojem kršćani stoje u nadi da će ih Bog pohoditi. On je to učinio po Isusu. Bog je u Isusu došao među ljude i boravio s njima. Došašće je vrijeme velikog iščekivanja rođenja, novog rođenja i obnove života. Došašće je vrijeme pokreta prema novoj viziji svijeta, novoj viziji Boga i prema novoj viziji nas samih koje želimo živjeti u skladu s Božjim planom za svijet i za nas. Svi očekujemo da se uspostavi pravica na zemlji, ali budimo svjesni da ćemo i mi stići pod njezin sud. Neka zato tvoj molitveni hod u ovom došašću bude hod prepoznavanja i usklađivanja tvojeg života s Božjom voljom.

Pouzdajemo se u mnoge stvari, s nekima računamo tek privremeno dok nam druge postaju životno bitne. Postoje i osobe u koje se pouzdajemo i kojima vjerujemo da nas neće nikada iznevjeriti. No, ako se pitamo u koga možemo imati najveće pouzdanje, onda je to svakako Bog. U njega se pouzdajemo više od novca, više i od pitke vode, više od prijatelja i više od bračnog partnera, pa čak i više od života.

No dobro je zapitati se još jedno pitanje. U koga se Bog pouzdaje? Odgovor bi nasm mogao iznenaditi: Bog se pouzdaje u ljude, on se pouzdaje u nas. Čudesno je da Bog ne odustaje od nas unatoč naših izdaja, nevjernosti i neuspjeha. On nam je povjerio veliki dar slobode i nastavlja nam povjeravati da tu slobodu koristimo odgovorno i iskazujući ljubav Bogu i ljudima. Bog se pouzdaje, također, da ćemo naviještati njegovu blizinu, njegovu milost i slavu. Povjerio nam je cijeli svijet i bez nas, taj svijet neće ići nikamo, a kamo će ići ovisi od nas. Bog se pouzdaje u nas. Pouzdaje se da ćemo znati gospodariti svijetom poštujući i Božju volju. I mi se pouzdajemo Boga iznad svega ne samo zato jer samo doživjeli da nas druge stvari mogu iznevjeriti nego i zbog jednostavne činjenice da se Bog pouzdaje u nas.

Zatvori oči i zaustavi se na ovoj rečenici. Ponavljaj ovu rečenicu oraspoložujući svoj duh. Može ti pomoći da npr. dižeš ruke iznad glave svaki put kad ponoviš ovu rečenicu: K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju. Tako rukama dotičeš Božju milost. Možeš se i više puta danas sjetiti ovih riječi u kratkoj molitvi.

Bog će doći kao što je već došao. Njegov drugi, svečani dolazak označit će kraj vremena i kraj svijeta kakvog poznajemo. Ne znamo kada će se i kako to zbiti. Taj dan poznajemo kao sudnji dan, ali je ispravnije zvati ga Danom Gospodnjim jer u taj će dan svi stati pred njega i po pravdi primiti svoju nagradu ovisno o svojim djelima.

I dok u strahu zbog nepoznatog datuma Gospodnjeg dolaska preispitujemo svoju savjest nadajući se spasenju, a strahujući od vječne smrti, predlaže nam se budnost. U toj budnosti možemo prepoznati Božju blizinu baš sada, tj. u svakom trenutku budnosti i biti radosni i puni zahvalnosti prema Bogu. Mise zornice u kojima već prije zore slavimo Gospodina pomažu nam da održimo svoju budnost. Ako je Isus sunce koji izlazi, a mi već prije izlaska njegov izlazak očekujemo bit ćemo spremni dočekati ga. Našim zornicama pretječemo zoru molitvom, pripremamo se i zajednički slavimo Onoga koji dolazi. Smatram da je zornice pogrešno shvatiti kao žrtvu ili pokoru u vrijeme došašća kojom se želi zavrijediti Božje spasenje. One su u prvom redu izraz naše budnosti i spremnosti susreta s Onim koji je već došao ali još ima doći.

U Bogu je smisao, iz njega izvire svaka dobrota i ljepota stvorenja, u njemu je i vječna istina. Svako povjerenje, pa i povjerenje u Boga trebamo utvrđivati. Ova rečenica traži od nas da idemo kroz život pouzdajući se u Božju istinu iznad svega. Pitaj se koliko dopuštaš Bogu da te vodi, koliko se tvoje povjerenje u njega doista očituje u tvojim djelima.

Suvremeni čovjek se guši u buci, galami, mnoštvu riječi i slika. Oglušuje se na zov tišine, uzmiče pred njenim govorom. Njemu je samoća sinonim za osamljenost, a ne vrijeme u kojem se najintenzivnije može susresti sa samim sobom. U tišini vlastitog srca koje moli ili šuti, pjeva ili plače, strahuje ili se nada, čovjek možeš pronaći svjetlo koje prosvjetljuje, može bolje razumjeti stvari, ljude, događaje, a također može susresti Boga. Tišina je najbolji lijek pred bučnim slikama i svakojakim mislima koje nas danomice bombardiraju. Bog je prijatelj tišine i zato je žeđ za Bogom najintenzivnija u tišini. U tišini se otkriva misterij, osjeća blizina i poseban miris Boga. Ponekad je dosta samo trenutak tišine da ponovno otkrijemo ljepotu života. Život se rađa u tišini, čovjek umire u tišini, Boga se susreće u tišini. Bez tišine ljudski je život nezamisliv: ona potiče na razmišljanje, u njoj se otkrivaju najveće tajne prirode.

Čovjek s jedne strane bježi od tišine, a s druge strane duboko u sebi žudi za tišinom. Tišina je učiteljica života. Šutnja je mjesto gdje nam Bog dolazi ususret i ponekad jedini put da bismo mogli Boga razumjeti. Ništa veliko i presudno u životu ne događa se u buci, već u šutnji i tišini.

Kada molimo Boga, znamo ga moliti da nam pokaže i očituje svoju volju, da nam on zada smjer kojim bismo trebali ići. No ova nas rečenica apostola Pavla upoznaje sa sličnom, ali opet drugačijom molitvom. On, naime, zna svoj cilj i želi doći k određenim ljudima, a Boga moli da mu pokaže kako stići do njih. Sigurno postoje osobe u tvojem životu koje te trebaju. Sjeti se tih osoba i moli Gospodina da ti pokaže put i načine kako im se približiti, kako poboljšati odnose prijateljstva i ljubavi s njima.

Iskustvo Boga nas uvijek potiče na radost otkrivajući smisao stvarima, dajući utjehu u teškoćama, otkrivajući nam njegovu blizinu brigu i ljubav. Sve su to razlozi naše radosti. Što sve veseli čovjeka? Veseli ga kad postigne neki cilj ili kad u nečemu uspije pobijediti druge jer mu je u prirodi da želi pobijediti. Uz nagon za pobjedom imamo i nagon pomagati jedni drugima. I to nas čini sretnim. Čovjeka veseli kad može u nečemu uživati: sjetimo se koliko smo sretni kad jedemo ukusno jelo. Naš ljudski mozak može stvoriti osjećaj sreće jednostavnim igrama. Posebnu sreću čovjek osjeća u ritmičnim kretanjima u plesu, gimnastici i sličnom. Danas mnoge usrećuju kazališta, književnost, radio, film i televizija koja mu omogućuju doživljavanje izmišljenih priča u koje se može uživjeti. A naravno da svakoga obraduje i dobar vic.

E sad, Bog želi da se u njemu radujemo, on želi biti izvor naše sreće. Radost u Gospodinu koji je blizu je svijest spasenja u koje smo uključeni krsnom vjerom i koje će se potpuno ostvariti u sasvim sigurnoj budućnosti. I naša sreća koju osjećamo zbog toga što se Isus rodio, zbog toga što je Bog s nama i mi u njemu, ta sreća, plod je neprestane Božje Ljubavi koja se nikada ne umara prilazeći čovjeku.

Ova rečenica potiče na uzdizanje glave, no da bi se podigla, treba prvo biti spuštena. U svojoj današnjoj molitvi možeš nakloniti svoju glavu i sjetiti se svojih teškoća, svojih grijeha, svojih patnji, a zatim dignuti pogled prema nebu tražeći milost i slavu Božju da se očituje u tvojem životu. U molitvi, možeš ponavljati taj pokret glave ako ti pomaže da ti molitva bude usrdnija.

Bog ne traži od nas više nego što mu možemo dati, ali on želi od nas najbolje što možemo. U Starom Zavjetu su ljudi prinoseći žrtve Bogu, žrtvovali najbolje od onog što su imali. Bog nije prihvaćao žrtvu koja je bila drugorazredna ili s manom. Ako Bogu dajemo samo mrvice zbog straha pred njim, ako je naše služenje njemu nama samo dodatna briga, trebamo dobro razmisliti ne osjećamo li tu brigu baš zato što dajemo samo mrvice.

Počnimo tako što ćemo Boga staviti na prvo mjesto u svojem srcu. Kad je Bog prvi u našem srcu, onda je prvi i u životu, onda je naš cijeli život radosno služenje. Iz ljubavi prema Bogu proizlazi i ljubav prema sebi i prema bližnjima, no ljubav prema Bogu je ipak na prvom mjestu.

Prvo mjesto se ne može dijeliti. Zdravlje, novac, televizija, vlast, druženje s prijateljima; ništa nije toliko važno kao biti s Bogom. To ne znači biti Božji fanatik, već suprotno: blag, strpljiv i ponizan. Fanatici su nestrpljivi i arogantni. Kako bismo stavili Boga na prvo mjestu u našem životu možemo si dati zadatak čitati Bibliju, sudjelovati u životu svoje župne zajednice, a posebno kod euharistijskog stola, a svoju molitvu obavljati redovito i ustrajno.

Ništa previše nije dobro. Poznato je da je za zdrav život potrebna umjerenost i disciplina. Ova nam rečenica otkriva da u umjerenosti lakše i jasnije vidimo Božji plan i njegovo ostvarenje. Razmisli o stvarima kojih se ne možeš zasititi i o svojim ovisnostima. Omogućuju li ti one da živiš po Božjim zapovijedima ili te odvajaju od njega?

Na početku došašća, tj. ovog tjedna započeo si putovanje. To je duhovno putovanje koje uključuje i tjelesno kretanje i napor da bi se napredovalo. Na tom putu potrebno je razgovarati s Bogom jer mnogo je stranputica i križanja na kojima je nemoguće uvijek odabrati pravi put bez osluškivanja Božjih putokaza. Danas zahvali Bogu na svakom koraku, koliko god velik ili malen bio, kojeg si na tom putu napravio i moli ga da ti učvrsti volju i korak.

Na mnogo se mjesta i na mnogo načina govorilo o različitim dolascima Gospodnjim. Kroz vrijeme došašća mi si uvijek iznova posvješćujemo Božju blizinu razmatrajući prošlu, sadašnju i buduću dimenziju Isusova dolaska. Isus je riječ Božja po kojoj je stvoren svijet. On je, zatim, došao k nama u Betlehemu kao čovjek nama u svemu jednak – osim u tome što je u svemu vjerno izvršio volju Božju. Isus je ubijen, no nakon smrti na križu, on je uskrsnuo i kao takav je po svome Svetom Duhu prisutan u svijetu danas, no mi ga još uvijek očekujemo u njegovom tzv. drugom dolasku. Dakle, Isus je već došao, on je ovdje i on dolazi. Već je došao, tu je, ali još nismo dočekali konačan susret s njime.

Isus je uvijek isti, a uvijek nov jer po njemu Bog Otac neprestano stvara sve novo. Prvo djelo stvaranja učinio je u prošlosti Bog sam, no sada, dok se stvara nova zemlja, Bog želi i našu suradnju. Tako dana možemo reći da Bog Otac djeluje i stvara po Bogu Sinu Isusu Kristu, a Isus djeluje i stvara po nama. On je danas na svijetu na čudesan način prisutan preko ljudi. Mi smo udovi njegova tijela i zato ćemo, ukoliko smo zaista i bili njegove proširene ruke, kada dođe u budućnosti, moći prepoznati sebe u njemu.

Riječ je tijelom postala – to je poruka Božića. I to ne bilo kakva riječ, već Riječ pisana velikim slovom, Božja Riječ kojom je stvoren svijet, stigla je k nama. Sve što se događa na svijetu, događa se po toj Riječi.

Svijet je pun poruka. I svaki čovjek šalje poruke. Kad se ne osjećamo dobro govorimo svojim stavom i ponašanjem: Zar ne vidiš da mi je loše? Kad smo pak sretni dignute glave govorimo: Pogledajte me! Kad želimo da nas puste na miru, već izdaleka poručujemo: Molim te nemoj mi sad dolaziti.

U svjetlu vjere, mi smo živa Božja poruka. Što više prihvaćamo i čuvamo u sebi Krista, odnosno, Božju poruku, to ćemo više i mi biti ljudima oko sebe poruka pouzdanja i nade, a napose poruka mira i duboke radosti poput poruke Božića koja kako prije više od 2000 godina, tako i danas glasi: Evo javljam vam Blagovijest, veliku radost za sav narod.

Želimo primiti Božju riječ jer želimo da nas obraduje, ali trebamo biti svjesni nužnosti da tu riječ nikad ne zatvorimo u zaključani sef jer ona uvijek želi govoriti. Budimo i mi nositelji Božje poruke i glasnici njegove radosti.

Ovim riječima Zaharija je posvetio svoga sina Ivana Krstitelja Gospodinu. Ivan Krstitelj vjerno je vršio tu zadaću. Moli danas Boga da ti pokaže načine kako ćeš kroz svoje riječi i djela njega proslaviti i donositi drugima njegovo spasenje.

Bog je odredio vrijeme u kojem je izrekao svoja obećanja i vrijeme ispunjenja obećanja. Obećao je ljudima božanstvo, smrtnima neumrlost, grešnima opravdanje, odbačenima proslavu. Obećao je žalosnima radost, progonjenima plaću na nebesima. Njegovo konačno obećanje je život s njime u slavi, radosti i miru vječnog blaženstva. Samim time što je ta obećanja dao preko svojih proroka i svetih pisaca, preuzeo je na sebe obvezu izvršiti ih. Obećajući nam stvari, postao nam je kao dužnik i to dužnik velikih stvari. Inače bi obećavao u prazno.

Jesmo li mi uopće dostojni takvih obećanja? Jesmo li mi uopće dostojni da ih na nama Bog ispuni? Sami sigurno nismo, ali nam je Bog ostavio mogućnost vratiti nam to izgubljeno dostojanstvo i tu nam mogućnost daje njegov Sin Isus. S Isusom započinje vrijeme ispunjenja Božjih obećanja. To vrijeme trajat će do kraja vremena, ali je ispunjenje sigurno. No nije na nama da olako prihvatimo ta nevjerojatna i veličanstvena Božja obećanja. Na nama je da u poniznosti i zahvalnosti prihvatimo Isusa i po njemu i u njemu primimo obećano oslobođenje od zla i vječno spasenje.

Koji su to darovi Božji koji nas raduju i koji nas uzdižu iz tmine i spašavaju iz smrti. Rođenje Isusa Krista zasigurno je njegov najveći dar po kojem primamo svako drugo dobro. No vrijedno je spomenuti se svakoga dobroga i svakoga djela Božjeg po kojem nas utvrđuje u dobru i upravlja na stazu mira i pomirenja. U ovoj molitvi, sjeti se malenih koraka koje možeš učiniti kako bi širio i stvarao mir u sredini u kojoj živiš.

Znamo datum Božića: 25. 12. Taj je datum siguran i mi znamo da će se tog dana roditi Isus, pronaći ćemo ga u jaslicama u crkvi, proslavit ćemo njegovo rođenje, no ipak, uz sve to slavlje njegov dolazak je nesiguran. On će doći, ali kada i kako, ne znamo. Na jednom mjestu rečeno je da Isus dolazi poput lopova.

Kao prvo, onaj tko je jednom susreo lopova u svojoj kući, sigurno se šokirao, odjednom se našavši ispred stranog i potencijalno opasnog čovjeka. Lopovi ne najavljuju svoj dolazak, oni dolaze iznenada i bez pitanja. Zanimljivo je primijetiti da se lopov razlikuje od otmičara, jer otmičar želi oteti samu osobu, a lopov njezine dragocjenosti. Ako se ne pripremimo i ne osiguramo, Isus će k nama doći poput lopova. S druge strane ako smo budni i očekujemo ga, onda će nam doći kao poznanik i dragi prijatelj. Dakle, nije Isus lopov, ali je poput lopova onima koji ga ne iščekuju. Za one koji nisu pripravni, susret s njime bit će kao neugodan susret s tuđincem koji će iznenada doći k nama, a mi ćemo se osjetiti ugroženi. Budimo zato budni i pripravni da ga ne otjeramo kao što se tjera lopov, već da ga primimo kao dragog gosta.

Ova je rečenica iskaz Pavlove molitve radosti i zahvalnosti za ljude koji žive svoju vjeru. Sjeti se osoba koje si susretao ili susrećeš, a koje su ti, šireći Evanđelje, pomogle u rastu na području humanosti i duhovnosti. Izmoli zahvalnu molitvu za te osobe.

Prvo se na obzoru pojavi tračak svjetla. Tada se razvedrava cijelo nebo i otkriva u svojem raskošnom sjaju, a kao vrhunac prema nebu se uzdiže sjajna bijelo‐žuta kugla – sunce. Svi su već unaprijed shvatili da izlazi sunce, najavili su ga znakovi na nebu. Promatrati izlazak sunca može biti prekrasno iskustvo. To sunce će i zaći, a drugog dana ponovno izići. Bog je tako uredio ciklus izmjene dana i noći da odgovara ravnoteži i skladu našeg tijela, duha i duše.

I Božić nam, kao što sunce izlazi, dolazi u ciklusima. Redovito svake godine slavimo ga na isti dan, a opet, svaki je Božić drugačiji i donosi nam posebne plodove. Božić najavljuje vrijeme došašća u 4 nedjelje, kao što promjene na nebu najavljuju izlazak sunca. Isto sunce izlazi svaki dan, a dan nikad nije isti. To me navodi na zaključak kako je Isusovo rođenje koje se dogodilo jednom u Betlehemu uvijek aktualna poruka nade i mira za sve ljude. Isus nije poimence naveo sve krize s kojima se sada suočavamo, ali dolazeći kao spasitelj i otkupitelj, znamo da sve naše probleme možemo prikazati njemu i da ih on po Božjoj milosti preobražava svojom prisutnošću.

Dan Kristov je dan kada će sva tvoja djela i djela svih ljudi izaći na vidjelo. Tada će se vidjeti koliko će biti obilan plod pravednosti. Zamisli koliko je truda potrebno da se uzgoji jedna njiva i da urodi plodom. Niti ti nećeš moći donijeti mnogo ploda bez truda i bez obrađivanja samog sebe. Zato razmisli i odluči što možeš danas konkretno učiniti da pokažeš više zalaganja i napora oko ostvarenja nekog dobra.

Već u ovo doba, a ipak još uvijek prerano, božićna glazba se može čuti svugdje: u dućanima, na radiju, u zvonu božićnih zvona. Siguran sam da imate neke drage Božićne pjesme koje vas uvijek iznova oraspolože, a ne treba isključiti i da vam neke pjesme, iskreno govoreći, premda su božićne, lagano idu na živce. Gotovo sve hrvatske božićne pjesme meni su iznimno drage, ali ovih dana ne mogu zaboraviti tradicionalnu englesku pjesmu The First Noel (Prvi Božić) pa zato ovdje donosim dvije strofe iz pjesme u prijevodu.

Pastiri pogledaše prema nebu i vidješe zvijezdu
sjajila se na Istoku daleko iznad njih
i svojim sjajem obasjavala zemlju
i to se nastavilo i danju i noću.
Noel, Noel, Noel, Noe
Rođen je kralj Izraela!
Sada svi u jedan glas

Pjevajmo pjesmu nebeskom Gospodinu
koji je nebo i zemlju iz ničega stvorio
i svojom krvlju čovječanstvo otkupio.
Noel, Noel, Noel, Noel
Rođen je kralj Izraela!

Ako ti današnje prilike dopuštaju, ako imaš vremena i dobro vrijeme, pokušaj krenuti u šetnju nekom stazom kojom obično ne prolaziš. Kreni nekim novim putem i zamisli da si Ivan Krstitelj koji obilazi stranu zemlju divljine i tamo priprema put Gospodinu. Sjeti se moliti za svoje susjede i sugrađane koje susretneš putem.

Sin Božji, Isus, jedinorođeni je Sin Božji, ali imamo razloga zvati ga i prvorođencem među mnogom braćom. On je po naravi jedinac, a po milosti se sjedinio s ljudskim rodom da bi zajedno činili jedno. To se teološki kaže da je onima koji ga primaju dao moć da budu djeca Božja.

Tu se događa jedan obrat. Taj obrat sastoji se u tome da je postavši Sinom čovječjim, mnoge učinio sinovima Božjim. Sin Božji postaje čovjekom da bi sinovi čovječji postali sinovi Božji. Mi ljudi smo mnogi, ali po božanskom preporođenju smo jedno s Isusom. Opazimo ovo, u Isusovu rođenju mi smo preporođeni na novi život ne više kao stvorenja već djeca Božja.

Imamo jednog jedinog Sina Božjeg koji posjeduje i glavu i tijelo. To je Isus Krist jedini Sin Božji. Mnogo je sinova, ali je jedan Sin. Isus se s nama sjedinio i on koji je jedinstven postao je jedno s nama. Mi ljudi smo po svojem tjelesnom rođenju u sebi mnogi i međusobno različiti i za sebe jedinstveni, ali kao Crkva stojimo kao udovi jednog tijela kojemu je glava Isus Krist.

Lako je hodati ravnom i mirnom cestom. No kada su uvjeti otežani: pod kišom ili vjetrom, bez prikladne obuće i odjeće, po blatu, pijesku ili gustom bilju – normalno je da se brzo umoriš. I tada treba ustrajati na putu, a današnja rečenica iz Biblije savjetuje ti da sam urediš svoj put. U molitvi se možeš sjetiti ljudi koje poznaješ, a kojima je put i napredovanje u vjeri otežano zbog loših uvjeta života. Moli za Bože vodstvo da im možeš olakšati i poravnati put.

Prva nedjelja došašća donosi poruku pokore, molitve i dobrih djela. Druga nedjelja zove se Ditići, Djetići. Tada su u prvome planu djeca koju treba otkupljivati darovima s popratnom poukom o posluhu i dobroti u životu. Kod nas je Treća nedjelja došašća značajna, jer je ona proglašena Nedjeljom Caritasa, što se uklapa u adventsku i božićnu darežljivost onima kojima smo kao braća i sestre dužni pomoći. To je naša kršćanska socijalna osjetljivost. Inače Treća nedjelja nosi naslov Materice, što znači da posebnu pozornost moramo posvetiti majkama i ženama. Na ovu nedjelju imamo materinsko načelo, a ono je ljubav. Ideja Caritasa tako se izvrsno poklapa s materinstvom. Četvrta nedjelja došašća posvećena je očevima naših obitelji i zove se u narodnoj tradiciji Očići. Na Badnji dan sjećamo se prvoga roditeljskog para Adama i Eve, a odmah sutradan na Božić dominiraju našom sviješću novi Adam i nova Eva, tj. Gospa Majka i Isus Adam!

Svake nedjelje došašća, na adventskom vijencu pali se po jedna svijeća više. Četiri svijeće simboliziraju godišnja doba: zimu, proljeće, ljeto i jesen, zatim razdoblja Božjih zahvata u povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Njihov plameni kliktaj najava je božićne radosti i sreće.

Čak i ako se osjećaš pod pritiskom, čak i ako postoje ljudi koji se prema tebi odnose neprijateljski smiješ u molitvi osjetiti samopouzdanje. Bog želi da živiš slobodno i bez straha, smjelo i s pouzdanjem u njegovo obećanje da će ti pomoći u borbi protiv zla. Moli Boga da ukloni nepotrebni strah iz tvog života. Neka ovaj tjedan došašća bude u znaku otkrivanja Božje snage djelatne u tvom životu.

Svemogući Bože pomozi mi sjetiti se da nisam nikad sam sa svojim teretom već da mi ga ti pomažeš nositi. Amen.
Bože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega. Molimo te da nam bude događaj spasenja te ga radosno proslavimo svečanom službom hvale.
Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Odmori se danas. Zašto ne? Ako si ovih dana bio vrijedan i ustrajan u svojim zadaćama, priušti si jedno vrijeme odmora. Nemoguće je bez prestanka bilo što raditi. Kao što je nemoguće stalno udisati zrak bez izdisanja, tako je nemoguće živjeti u stalnom pokretu i aktivnosti.

Istina, pred čovjekom su mnogi i premnogi zahtjevi kojima treba izaći ususret, no smisao života nije u ispunjavanju zahtjeva koliko u otkrivaju životne radosti. Tu radost može se osjetiti u radu, ali život nam nudi mnogo više od samog rada. Život nam nudi spavanje i san za odmor i obnavljanje tjelesne snage, zabavne igre za razonodu, prirodu za otkrivanje životnih procesa i zakonitosti po kojima sve funkcionira.

Barem na čas zastani i divi se čudima i ljepoti svijeta oko sebe. Primijeti malene pojedinosti oko sebe koje iskaču iz običnosti, primijeti boje koje prevladavaju u tvojem ambijentu, osluhni zvukove koji do tebe dopiru, svjesno dodiruj stvari. Pronađi danas barem koju minutu za šetnju ili pogledaj u nebo. Kako je sve veličanstveno stvoreno! Kroz odmor i opuštanje moguće je potpunije iskusiti život.

Ako je život borba, onda je Bog snažni saveznik. Ako je život igra, onda je Bog iskusan suigrač. S njime na tvojoj strani i s njime u tvojoj momčadi pobjeda je zagarantirana. No bitno je staviti se na njegovu stranu. Kada to učiniš tada idi samo naprijed, snažno i hrabro jer Bog je s tobom. U ovoj molitvi možeš pokušati stisnuti šake i raširiti ih što više možeš iznad glave kao u znak pobjede. I taj pokret ruku može biti dio molitve koji ti može vratiti pouzdanje u Božju snagu.

Anđeo Božji došao je k djevojci Mariji. Ova jednostavna rečenica opisuje jedan od najsretnijih događaja u povijesti uopće. Taj anđeo Mariji je otkrio Božju tajnu da će upravo ona silom Duha Svetoga postati majka i roditi Sina Božjega. Marija nije razumjela te riječi. Nije to mogla razumjeti, ali je vjerovala anđelu i Božjoj riječi i zato je Bogu rekla da. Odgovorila je potvrdno izričući svoj odgovor: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj. U svojem srcu ona je već prihvatila Božju Riječi ta se Riječ tada začela i u njezinom krilu. Ona je, znači, i u tijelo i u srce primila Boga.

Bogu se uvijek govori da. Zlu nikada. Grijehu nikada. Ali ako Bog nešto traži, kako bi ne moglo biti ispravan odgovor. To je nemoguće. Bogu se može reći 'ne', ali ako se ugledamo u Mariju vidjet ćemo da je cijeli njezin život bio da Bogu. Ako se ugledamo u Isusa, vidjet ćemo da je i njegov cijeli život bio da nebeskom Ocu. Ako se ugledamo u svemogućeg Boga, vidjet ćemo da on uvijek djeluje u pozitivnom smislu.

Ovog došašća očekujemo rođenje djetešca Isusa. Pravi pristup kojim ćemo ga dočekati je da budemo otvoreni i da mu kažemo da, da ga prihvatimo u svoje srce i živimo s njime. Poput Marije.

Svaki čovjek tu i tamo susretne se s ljudima koji nisu prihvaćeni kao ravnopravni članovi društva: osobe s posebnim potrebama, siromašne, prezrene javne grešnike – to su ljudi u čijoj se blizini osjećamo neugodno. Kako se ti odnosiš prema tim ljudima? Pokušavaš li sa svakim razgovarati na pozitivan način ili još potenciraš njihov osjećaj odbačenosti i odvojenosti.

Jeste li kad ovako razmišljali: Bog nije htio ostati samo Bog. Zato je stvorio čovjeka, koji ga je spreman primiti. Zato čovjek postiže svoj potpuni smisao tek kad postane Božja posuda, tj. onaj koji će se dati ispuniti Bogom. Moguće da ste se koji put zapitali zašto uopće Božić, zašto je Bog postao čovjek. Tim nevjerojatnim činom Bog nam pokazuje za što je sve sposoban. Može sam sebe učiniti posve drugim: čovjekom kao što smo mi, ne prestajući biti Bog.

a) Da nas spasi pomirujući nas s Bogom: - Radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao je s nebesa i utjelovio se.

b) Da bismo spoznali ljubav Božju - U ovom se očitovala ljubav Božja u nama: Bog je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3, 16)

c) Da nam bude uzor - Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. (Iv 15, 12)

d) Da postanemo zajedničari Božanske naravi - On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom. (Fil 2, 5-8)

Za ovu molitvu dobro je sjetiti se trenutka kada si bio jako žedan, možda čak na rubu dehidriranosti. Kada si došao do vode, osjetio si kako ti se tijelo na očigled oporavlja. I u ovoj molitvi smiješ popiti vode posvješćujući si kako te ona krijepi i razmišljajući kako je to lijepa metafora spasenja koje nam je potrebno kao voda žednoj osobi.

Bože stvoritelju, hvala ti za svaku duhovnu okrjepu kojom sitiš žeđ moje duše. Amen. Svemogući Bože, daj da nam skori blagdani tvoga Sina budu izvor snage u sadašnjem životu i predokus vječne sreće. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

U čovjekovoj naravi usađena je čežnja uvijek nešto priželjkivati ili jednostavno nastojati imati više nego što imam sada. U vrijeme blagdana ili posebnih osobnih slavlja i obljetnica, čovjekove želje, pogotovo one materijalne, postaju još veće. Među najosnovnije želje koje su zapravo temeljne ljudske potrebe možemo ubrojiti potrebu za hranom, stanom, odjećom… ali i potrebu biti voljen prihvaćen, imati prijatelje… osobe pogođene siromaštvom i oskudicom osjećaju neprekidnu potrebu za onim što im nedostaje, a ne mogu si priuštiti. Ljudi okruženi materijalnim bogatstvom i raskoši žele još i više jer im uvijek usred svega nedostaje "poneka sitnica".

Naše su želje obojene raznolikošću, u njima se ogleda naša mašta i ocrtava dubina našega bića. Želje ponekad iščeznu prije nego postanemo svjesni njihova postojanja, a neke godinama neostvarenim čeznućem ispunjaju naše srce.

Postoje i želje za koje se isplati boriti i žrtvovati. Takve želje iz najskrovitijih dijelova srca probijaju se u stvarnost. Njihovim ostvarenjem naše biće raste, ispunja se ljubavlju i plemenitošću, postajemo otvoreni prema sebi, bližnjima i prema manje bliskima. Ispunjajući ih možemo drugima dati nadu da i njihove želje mogu postati stvarnost.

To što je Gospodin blizu i to što nas njegova snaga želi ispuniti ne smije nikad biti razlog uobraženosti i oholosti već se njegova prisutnost treba ponajviše iskazati u našoj ljubaznosti prema svima, i dobrima i zlima. I u borbi za Božju stvar neka nam je glavno oružje ljubaznost i blagost. Ispitaj se koliko razumijevanja, strpljenja i blagosti imaš prema svojim poznanicima, a posebno neistomišljenicima.

Vratio sam se s polnoćke i čestitao Božić preko mobitela mnogim ljudima. A mnogi su na sličan način čestitali i meni. Ispalo je to vrlo lijepo. Onda sam legao spavati i probudio se kako bih prisustvovao na dvije božićne mise. I to je bilo lijepo. Zatim smo svi skupa ručali itd. Uglavnom cijeli je dan protekao nekako posebno lijepo. Svi ukućani proveli su dan oduševljeni božićnim poklonima, okićenim borom i bogatim stolom, a naravno, svi vjeruju u Djeda Božićnjaka. Nemam ništa protiv njega i s jedne strane mi je baš super. Pogotovo kad znamo da u prijevodu s eng. Djed Božićnjak (Santa Clauss) znači Sveti Nikola i danas mu nedostaje jedino križ na kapi da bi dostojno zamijenio tu osobu. No što bismo onda učinili s Židovima, budistima i ostalima – kako je lijepo pitala moja seka. Iako se čini da nam Djedica krade kršćanski Božić, kad njega ne bi bilo nitko ne bi mogao doći k onima drugih religija jer oni nemaju svetog Nikolu. Djed Božićnjak je nešto kao izmiritelj ljudi koji će svim ljudima dobre volje donijeti poruku mira, sreće i ljubavi. Tko nije protiv nas, za nas je. Nek' on obavi svoje, a mi ionako znamo da nama Isus u srcu za svoj rođendan ostavlja još ljepše, iskrenije i korisnije poklone.

Moliti kroz došašće: dan 20 – Filipljanima 4,6-7

Filipljanima 4,6-7 – Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.

Došašće je kratko vrijeme. Ono je kao jedno malo putovanje koje se uklapa u veću cjelinu tvojeg života. I na tom, kao i na svakom putovanju, korak će ti biti čvršći, a prepreke lakše savladljive, ako ne putuješ sam. Bog je oduvijek s tobom i želi da s njime komuniciraš o svojim potrebama, da ga moliš i tražiš i to zato jer te u tvojoj molbi želi uslišati. Zato ne trebaš strahovati. Opusti se i predaj Bogu svoje molbe.

Svi se ljudi vesele poklonima. U tome nisam nikakva iznimka. Svejedno mi je dobijem li nešto što mi je potrebno ili tek ukrasnu vrpcu kao znak pažnje; pokloni mi uvijek izazovu osjećaj radosti. Oni dokazuju da je nekome stalo i da misli na mene.

Dočekujući Božić, a pod pritiskom potrošačkog mentaliteta padamo u šoping groznice, a sam čin darivanja pretvaramo u obavezu. Najgore je što sve misli o Božiću potrošimo na planiranje, kupnju i spremanje darova. Većinu vremena provedemo u mislima koga ćemo sve iznenaditi poklonom, a pritom se osmjehnemo prisjećajući se onih igračaka po kojima pamtimo Božiće djetinjstva. Zato i mi želimo našim najdražima priskrbiti nezaboravan poklon po kojem će pamtiti Božić.

Božići se pamte po poklonima. Koliko je to sretna činjenica, prosudite sami. Ljubav i blizinu na Božić iskazujemo i mjerimo darežljivošću i kreativnošću kod darivanja. Zato ću samo pripomenuti kako je od poklona važnije kako i zašto nešto poklanjamo, važnije od poklona je donositi radost noseći je na svom vlastitom licu i onda šireći dalje. Nije dobro kada osjećamo da svoju ljubav moramo dokazivati poklonima, ali smo pozvani svoju ljubav na djelu dokazati.

Božićno vrijeme je vrijeme darivanja. U tom kontekstu ovu rečenicu možeš uzeti doslovno. Razmisli o tome što posjeduješ, a zapravo ti je višak i moglo bi pomoći nekome drugome. Sigurno znaš nekoga koga bi obradovao svojim poklonom. Također, sjeti se svojih bližnjih i u molitvi razmisli kojim bi ih poklonima mogao razveseliti.

Nerođena djeca živa pod krilom majki, najnevinija su živa bića koja treba čuvati svim snagama i mogućnostima. Gospodin Bog je začetnik i otac svakog života koji surađuje s roditeljima u stvaranju novih ljudi. Sin Božji, jedno s njime u svemu, utjelovio se, uzeo je ljudsko tijelo i rodio od Blažene Djevice Marije. To je otajstvo koje slavimo u blagdanu Božića. I on, Isus, je živio u majčinoj utrobi. Ta nam činjenica osvjetljava shvaćanje da svako začeto dijete ima puno ljudsko
dostojanstvo od trenutka začeća i da ga treba braniti kao najvrednije dobro.

Mi u došašću čekamo Isusovo rođenje. On je, na neki način, u ovom vremenu nerođeno dijete koje radosno čekamo, pripremajući mu svoja srca kao dom u kojem će prebivati. Njegov je Otac naš stvoritelj, a prihvatio je biti i Otac svih ljudi. Svi su ljudi, pa i oni još nerođeni, Božja djeca. Dobro je zato i u ovom kontekstu otvoriti oči i obratiti pažnju na izvana nevidljivi život koji majke čuvaju za vrijeme trudnoće. U tim životima malene djece skriva se, otkriva i objavljuje tajna života, čudo stvaranja i dar Božje ljubavi prema ljudima.

Betlehem je bio najmlađi Izraelov sin i njegovo je potomstvo bilo najmanje, ali baš iz Benjaminova plemena izašao je Isus, spasitelj svijeta. Možda se i ti ponekad osjećaš nevažnim za svijet no budi svjestan da Bog može učiniti velike stvari preko najmanjih i najneznatnijih – uključujući tebe. Moli danas i ovog posljednjeg tjedna došašća za otvorenost Božjem pozivu i suradnji.